Nadežda Čačinovič – Za umjetnost. O Danku Grliću
Nadežda Čačinovič
Za umjetnost – O Danku Grliću povodom tridesete godišnjice njegove smrti
Trideset godina odmaka u procjenjivanju nečijeg djela, nečijeg doprinosa vlastitoj i ne samo vlastitoj kulturi, dostaje za to da se utvrdi trajnost. U slučaju Danka Grlića (rođenog 18. rujna 1923. u Gračanici, preminulog 1. ožujka 1984. u Zagrebu) tih je trideset godina bilo toliko prelomnih i burnih da smo danas često suočeni s potrebom obnavljanja nekih znanja, isticanja nekih zaboravljenih dostignuća.
U slučaju filozofa na kojega danas podsjećamo ne bismo mogli govoriti o istinskom zaboravu, malo onih koji se u Hrvatskoj bave refleksijom o lijepome i umjetnosti čini to bez pomoći njegovih knjiga, pogotovo četiri velika toma njegove Estetike, no to je sada autor za stručnjake i upućene te za studente Filozofskog fakulteta, umjesto da bude poznat svakom obrazovanom građaninu ove zemlje. To je većim dijelom posljedica ideoloških pojednostavljenja a manjim dijelom posljedica toga da u teoriji postoje mode pa mnogi mukotrpno traže u najnovim publikacijama ono što su mogli pročitati u Grliću. Ideološko pojednostavljenje podvodi svjetski značajna dostignuća naše filozofije pod oznaku “jednoumlje”, lišavajući se tako značajnog dijela vlastitog kulturnog identiteta.
Danka Grlića povijesne okolnosti nisu štedjele ni za života. Mladog sljedbenika revolucionarne teorije i prakse, koji je pored ostaloga radio i u novinama čiju tradiciju nastavlja Večernji list, njegovo je uvjerenje odvelo na Goli otok a nakon toga osudilo na mukotrpno obnavljanje građanske egzistencije i borbu za mogućnost znanstvenog rada. U jednom razdoblju to mu je kao i mnogim drugima omogućio Leksikografski zavod a na kraju je ipak izabran na katedru za estetiku Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Teško iskustvo robovanja nije promijenilo njegovu političku angažiranost, njegovo zauzimanje za drugačiji svijet, za ostvarenje onoga što nam, smatrao je Danko Grlić, pokazuje umjetnost kao obećanje sreće i kao Camusova “pljuska postojećemu”.
Danko Grlić je bio filozof u tradiciji takozvane lijeve misli, mišljenja na Marxovu tragu, ali prije svega filozof u tradiciji kritičkog mišljenja, mišljenja protiv autoritarnog i nedemokratskog poretka. Za njega je zamisao marksističke estetike bilo “drveno željezo”, besmisleni poduhvat reduciranja posebnosti umjetnosti. Filozofi o kojima je pisao najčešće i najdublje bili su Heidegger i prije svega Nietzsche, autori posve neprihvatljivi dogmatskoj marksističkoj misli. Grlićeva monografija o Nietzsche, prvi puta objavljena 1969. a drugi puta, znatno proširena, 1981, originalno je tumačenje velikih tema Nietzscheove filozofije sa stajališta iskustva umjetnosti. Tema iskustva umjetnosti jest ona koja Grlićevu Estetiku pretvara iz, dakako, impresivno učenoga prikaza povijesti ove discipline u sjajni opis problematičnog odnosa filozofije i umjetnosti, stalne borbe da se o umjetnosti misli a da se njezina višeznačnost i višeslojnost ne promaše. Prvi tom jest prikaz rađanja teme, Platona, Aristotela, Plotina, izvan-estetičkog stava srednjeg vijeka i posebnosti renesanse. Drugi tom prikazuje razdoblje estetike u užem smislu, oblikovanje sistema autonomne umjetnosti, poimenovanja discipline. Treći tom je tom o “smrti estetskoga” u velikim filozofskim sistemima, dakle, filozofijskom odgovoru na izazov umjetnosti, dok je četvrti opsežan prikaz estetike dvadesetog stoljeća ili, točnije, promišljanja umjetnosti nakon velikih sistema.
U svom beskompromisnom stavu “za umjetnost” Grlić je održavao živahne veze sa suvremenim umjetnicima, predavao na Akademiji likovnih umjetnosti, gostovao na tribinama glazbenika, duge noći raspravljao s pjesnicima. Pored svega toga bio je nadahnuti predavač koji je svojim nastupom predočavao što znači mišljenje. Predavao je na sveučilištima u Njemačkoj, Austriji, Francuskoj i Švicarskoj, spisak jezika na koje je prevođen predug je za nabrajanje a uključuje i one malobrojne koje sam nije mogao odgonetnuti kao što su finski i japanski. I sam je prevodio kapitalna djela filozofske literature. Bio je u svojem elementu u raspravama na Korčulanskoj ljetnoj školi, skupovima filozofa, sociologa i drugih humanističkih i društvenih znanstvenika iz cijeloga svijeta toliko dobrima da ih je mogla prekinuti samo zabrana vlasti koje su ugušile i filozofski časopis Praxis.
Danko Grlić je također i autor još i danas značajnog Leksikona filozofa (1967, 1982) a četiri toma Odabranih djela, objavljenih 1988. uz ponovljenog Nietzschea, sadrže Izazov negativnoga, suočavanje s Adornom, Misaonu avanturu Waltera Benjamina, te tekstove iz knjiga Zašto, Contra dogmaticos, Umjetnost i filozofija, Za umjetnost …
Danka Grlića treba čitati svatko koga zanimaju povijest ideja dvadesetog stoljeća, povijest hrvatske kulture, borba protiv autoritarizma a i ideološke podjele u našoj misli. No prije svega ga moraju čitati svi kojima je stalo da razumijevanja uloge što je umjetnost igra u kulturi i u životu svih nas.