Naziv predmeta: Povijest filozofije – seminar: Grčka filozofija i rano kršćanstvo

Naziv kolegija:  

Nositelj kolegija: dr. sc. Ljudevit Fran Ježić, izv. prof.

Izvoditelji kolegija: dr. sc. Ljudevit Fran Ježić, izv. prof.

ECTS bodovi: 3 ECTS boda

Nastavni jezik: hrvatski

Trajanje kolegija: zimski semestar akad. god. 2023./2024., 2 sata tjedno

Status kolegija: izborni

Oblik nastave: seminar

Opis kolegija: Seminar je posvećen međuodnosu (prožimanju i trvenju) grčke filozofije i kršćanstva tijekom prvih triju stoljeća naše ere, tj. u doba ranoga kršćanstva koje se u pisanim izvorima proteže od novozavjetnih spisa 1. i ranoga 2. stoljeća do Galerieva edikta o toleranciji kršćanstva u istočnim krajevima Rimskoga Carstva (Serdica, 311.) te Constantinova i Lucinieva reskripta nakon dogovoru u Milanu 313., kojim je kršćanstvo u cijelome Rimskome Carstvu prestalo biti religio illicita (na mahove regionalno progonjena ili suzbijana religija) i postalo religio licita (dopuštena religija diljem Carstva). Novozavjetni spisi predočuju kako je preobraćeni farizej apostol Pavao predstavljao kršćanstvo među Grcima glavnih gradova rimskih provincija Makedonije (Solin), Ahaje (Korint) i Azije (Efez) kao i na atenskome Areopagu u Ateni pred stoicima i epikurovcima i u Rimu. Neki su se grčki filozofi obratili na kršćanstvo te ga racionalno tumačili (kršćanstvo kao „istinska filozofija“) i od popularnih optužaba branili njegove nazore i moral u apologijama oslovljenima na careve. Dobri su primjeri iz 2. stoljeća Atenjani Aristid (caru Hadrianu) i Athēnagora („caru filozofu“ Marku Aureliju) te poglavito samarijanski Grk Iustin Mučenik (caru Antoninu Piu i rimskomu senatu). Drugi su pak Grci istupali cijelim spisima protiv kršćanstva, pritom crpeći argumente i iz ranije židovske protukršćanske polemike, poglavito platoničari Kels i Porphyrij. Iustinov učenik Assyrijac Tatian i sedmi biskup Antiohije Theophil branili su kršćanstvo pomoću (judeo)kršćanske teološke predaje (koju zasebno svaki na svoj način prenose i Iustin i Klēment Aleksandrijski) iako im ni grčka filozofija nije bila nepoznata. S vremenom su se i sami kršćani sve više obrazovali u filozofiji i sve uspješnije pojmovno artikulirali ali i filozofski produbljivali i širili kršćanske poglede, čega su najbolji primjeri učenjaci aleksandrijske katehetske škole – Klēment (rano 3. st.) i Ōrigen (prva polovica 3. st.). Vrhunac je protukršćanske filozofske polemike Porphyrijevo filozofsko ali i upućeno filološko opovrgavanje „filozofije (crpene) iz proroštava“ (ἡ ἐκ λογίων φιλοσοφία / philosophia ex oraculis haurienda).

Seminar se svjesno ograničava na filozofiju na grčkome jeziku koji je u drugoj polovini 1. i u 2. stoljeću bio dominantan jezik ranoga kršćanstva proširenoga među narodima Sredozemlja izvan Judeje i Galileje.

U seminaru će se na tekstovima proučiti i raspraviti izvorni susret grčke tradicionalne filozofske naobrazbe te (judeo)kršćanske religijske tradicije, utemeljene na zasebnoj i drugačijoj učenosti i nadahnuću. Te dvije tradicije će se spojiti u glavnini europske filozofije od toga doba pa sve do druge polovine 19. stoljeća, a dijelom i nakon toga doba do danas. Seminar će rasvijetliti, između ostaloga, kako je kršćanstvo isprva na raznolike načine artikuliralo svoja vjerovanja i nazore pojmovima iz židovske svetopisamske (pisarske), mudrosne i apokaliptičke tradicije te grčke filozofije. Također će razmatrati izvorne filozofske ili racionalne argumente koji su se iznosili u prilog središnjima uvjerenjima kršćanstva, primjerice u Athēnagorinu spisu O uskrsnuću mrtvih, ili protiv njih, kao u Kelsovu spisu Istinit λόγος (oko 170.), kojega se oko 70% može rekonstruirati iz Ōrigenova podrobnoga i navodima bogatoga protuspisa Protiv Kelsa (oko 248.). Ōrigenov pak spis O počelima može se uzeti za primjer učena i domišljata osvjetljavanja ključnih spornih mjesta u Svetome Pismu ali i prve sustavne sinteze spomenutih dviju tradicija u doba i duhu ranoga kršćanstva, građenu na usporedivoj sintezi Philōna Aleksandrijskoga u duhu heleniziranoga židovstva 1. stoljeća.

Što će se točno i u kojoj mjeri raspraviti u samome seminaru i u seminarskim radovima ovisi i o dogovoru sa studentima.

Osnovne tematske jedinice

1. Izvori i pisana vrela kršćanske misli: hebrejska Biblija (TaNaKh), Septuaginta, apokrifi, Novi zavjet, apostolski otci, apologeti i crkveni otci
2. Židovski pretkršćanski nazori i vrijednosti u kršćanstvu i novine kršćanske vjere
3. Kršćanstvo kao židovska sljedba (judeokršćanstvo) i zasebna religija (etnokršćanstvo)
4. Konteksti susreta heleniziranoga židovstva i (etno)kršćanstva s grčkom filozofijom
5. Glavne točke spora između Židova i kršćana te između pogana i kršćana
6. Potkrjepljivanje kršćanskih vjerovanja iz židovskih svetih spisa kao proročanstava
7. Potkrjepljivanje kršćanskih vjerovanja iz grčkih pisaca ili razuma
8. Židovsko i kršćansko „izvođenje“ tekovina grčke filozofije iz židovskih svetih spisa
9. Filozofsko i filološko osporavanje kršćanskih vjerovanja u antici
10. Sličnosti i razlike stoičkih i ranokršćanskih nazora, pojmova i ćudoređa
11. Sličnosti i razlike platoničkih i ranokršćanskih nazora, pojmova i ćudoređa
12. λόγος u grčkoj filozofiji, židovstvu i kršćanstvu
13. Postanje i okončanje svijeta u grčkoj filozofiji, židovstvu i kršćanstvu
14. Duša i čovjekova (bes)smrtnost u grčkoj filozofiji, židovstvu i kršćanstvu
15. Vrijednost spoznaje (γνῶσις) i njene vrste u grčkoj filozofiji, židovstvu i kršćanstvu

Uloga kolegija u ukupnom kurikulumu: seminar iz povijesti filozofije povezan je s kolegijima iz predmeta Povijest filozofije I-VI koji su posvećeni filozofiji u starome, srednjem i novome vijeku te posebice u njemačkome idealizmu. Njegovim pohađanjem studenti se osposobljavaju za lakše svladavanje ispitnih obveza iz predmeta Povijest filozofije I-VI.

Nastavne metode: uvodno profesorsko izlaganje, zajedničko čitanje i tumačenje filozofijskoga teksta, studentsko seminarsko izlaganje na dogovorenu temu i zajednička rasprava povodom toga izlaganja, rasprava na osnovi proučenoga teksta; nastavni materijali najvećim dijelom dostupni studentima preko Omege.

Obveze studenata: redovito pohađanje nastave, pripremanje za nastavu čitanjem i proučavanjem dogovorenoga teksta, aktivno sudjelovanje u nastavi tumačenjem pročitanoga teksta i raspravljanjem o njem; uvjet za potpis je seminarsko izlaganje ili seminarski rad na dogovorenu temu.

Način provjere znanja: konzultacije između nastavnika i studenta o temi i izvedbi seminarskoga izlaganja ili rada, praćenje seminarskoga izlaganja ili pregled seminarskoga rada, rasprave u seminaru.

Literatura:

1. Primarna literatura – odabrana poglavlja iz djela:

• Zagrebačka Biblija (mrežno izdanje Kršćanske sadašnjosti)
• Atenagora, Molba za kršćane. O uskrsnuću mrtvih; Aristid, Apologija (prev. B. Jozić), Verbum, Split, 2013.
• Justin, Apologije (prev. B. Jozić), Verbum, Split, 2012.
• Justin, Razgovor s Trifunom (prev. B. Jozić), Verbum, Split, 2011.
• Tacijan, Govor Grcima (prev. B. Jozić), Verbum, Split, 2012.
• Teofil Antiohijski, Autoliku (prev. B. Jozić), Verbum, Split, 2013.
• Clement of Alexandria, The Exhortation to the Greeks, The Rich Man’s Salvation, To the Newly Baptized (tr. G. W. Butterworth), Harvard University Press, 1960.
• Klement Aleksandrijski, Odgojitelj (prev. M. Mandac), Služba Božja, Split, 2006.
• Clement of Alexandria, Miscellanies book VII (prev. F. J. A. Hort & J. B. Mayor), MacMillan, London, 1902.
• Origen, Počela (prev. M. Mandac), Symposion, Split, 1985.
• Origen, Contra Celsum (prev. H. Chadwick), Cambridge University Press, 1953
• Celsus, On the True Doctrine. A Discourse against the Christians (prev. J. Hoffmann), Oxford University Press, 1987.
• Porphyry, Against the Christians. The Literary Remains (prev. J. Hoffmann), Prometheus Books, New York, 1994.

1. Sekundarna literatura (izbor):

• Altaner, Berthold & Alfred Stuiber, Patrologie: Leben, Schriften und Lehre der Kirchenväter, Herder, Freiburg, 1978.
• Quasten, Johannes, Patrology, sv. 1-4, Christian Classics Inc, Westminster, 1983.
• Hargis, Jeffrey, Against the Christians: the Rise of Early Anti-Christian Polemic, Peter Lang, 2001.
• Jozić, Branko, „Origen i problem slobode“, Crkva u svijetu, Vol. 28 No. 1, 1993., 47-53.
• Ježić, Ljudevit Fran, »O dijaloškome dodiru židovstva i kršćanstva u farizejskoj i Isusovoj etici«, Obnovljeni život77 (1/2022), str. 19–33

III. Izvornici tekstova:

• Septuaginta (ur. Rahlfs/Hanhart)
• Novum Testamentum Graece (ur. Nestle-Aland), 28. izdanje
• P. Migne (ur.), Patrologiae Graecae Cursus Completus, sv. 6 (Iustin, Tatian, Athēnagora, Theophil), 8-9 (Klēment), 11 (Origen).
• Harris, Rendell & Armitage Robinson, The Apology of Aristides on Behalf of the Christians from a Syriac MS Preserved on Mount Sinai, with an Appendix Containing the Main Portion of the Original Greek Text, Cambridge at the University Press, 1891.
• Smith, Andrew (ur.), Porphyrii philosophi fragmenta, Teubner, Leipzig, 1993.