Naziv predmeta: Seminar iz povijesti filozofije

Naziv kolegija: Njemačka ranoromantičarska filozofija

Nositelj kolegija: dr. sc. Ljudevit Fran Ježić, izv. prof.

Izvoditelji kolegija: dr. sc. Ljudevit Fran Ježić, izv. prof.

ECTS bodovi: 3 ECTS boda

Nastavni jezik: hrvatski

Trajanje kolegija: ljetni semestar akad. god. 2023./2024., 2 sata tjedno

Status kolegija: izborni

Oblik nastave: seminar

Opis kolegija: Seminar je posvećen filozofijskim promišljanjima u doba ranoga njemačkoga romantizma (1795.-1800.). Iako su središnji mislioci i pisci ranoromantičkarskoga pokreta bili Friedrich Schlegel i Friedrich von Hardenberg, poznat pod pseudonimom Novalis, veći je broj mislilaca i pisaca pripadalo i dalo svoj doprinos duhovno-umjetničkim previranjima koje je iznjedrilo romantizam. U užem smislu krugu ranih romantičara pripada društvo okupljeno u Jeni 1799. i prisutno prilozima u časopisu Athenäum (1798.-1800.) pod uredništvom braće Schlegel, starijega Augusta Wilhelma i mlađega Friedricha: Novalis, Caroline Schlegel (kasnije: Caroline Schelling), August Ferdinand Bernhardi i supruga Sophie (sestra Ludwiga Tiecka koji je i sam pripadao društvu), Friedrich Daniel Ernst Schleiermacher, August Ludwig Hülsen i Karl Gustav Brinckmann. Schelling je bio bitan član toga društva, a njegova „ateistička“ pjesma Epikurovska ispovijest vjere Heinza Widerporstena (1799.), izazvana Novalisovim govorom Kršćanstvo ili Europa, na Goetheov savjet ipak nije objavljena u Athenäum, nego je samo njen dio koji prikazuje filozofiju prirode objavljen u Schellingovu Časopisu za spekulativnu fiziku (1800.). U širem smislu ranim romantičarima pripadaju i pisci izvan toga kruga, primjerice Schellingov i Hegelov suučenik u Tübingenu Friedrich Hölderlin.

Rani su romantičari bitno vezani uz pokret izgradnje njemačkoga idealističke filozofije jer su neki bili Fichteovi izravni slušači i učenici, kao Hölderlin (listopad 1794. – lipanj 1795.) i Hülsen (1795.), a drugi njegovi pomni čitatelji i/ili poznanici, kao Novalis koji je u svibnju 1795. Fichtea osobno upoznao i s njim ustanovio i raspravio otvorena filozofijska pitanja u vezi s religijom i objavom, a od jeseni 1795. do 1796. tako temeljito prostudirao prvu jensku Wissenschaftslehre da je šest grupa iz toga nastalih rukopisa danas osnova za razumijevanje njegovih kasnijih zbirka fragmenata. Čak ni oni koji nikada nisu izravno slušali Fichteova predavanja nisu se mogli oteti snažnu utjecaju Fichteova stajališta i misli, kao F. Schlegel i Schelling. Naravno, svi su se oni od Fichtea odmakli u smjeru novoga, umjetnički prisnijega, romantičarskoga razumijevanja prirode. Osim toga, djelovali su i pod dojmom Fichteova duhovnoga otca Immanuela Kanta, napose čitajući njegovu estetiku i teleologiju iz Kritike rasudne snage i proučavajući način na koji one pokušavaju ublažiti jaz između teoretičkoga i praktičkoga uma, između prirode i duha. Budući da su i Kanta i Fichtea u novome duhu kritički čitali, na sebi su ih svojstven način nasljedovali, a na koncu na Fichtea i povratno utjecali.

U tome su znatnu ulogu imale panteističke predodžbe i Spinozina filozofija koje su se ranije udomaćile u klasičnoj njemačkoj književnosti (Goethe) nego u klasičnoj njemačkoj filozofiji, kako je posebno poznato istaknuo pjesnik Heinrich Heine, nazvavši panteizam „skrivenom religijom Njemačke“ i „religijom naših najvećih mislilaca i najboljih umjetnika“ (Zur Geschichte der Philosophie und Religion in Deutschland, 1835.).

Za povijest je filozofije to bitno jer su rani romantičari nerijetko dovodili filozofiju u mnogo bližu vezu s umjetnošću, a napose s književnošću, nego što je ona to bila prije i poslije njih. Goethe i Schiller, slavni predstavnici ranijega naraštaja (Sturm und Drang), svojim su ih djelima poticali ali i osobnim poznanstvom usmjeravali.

Pripadnici su ranoromantičarskoga kruga svoja filozofijska i umjetnička stremljenja upregnuli i u religiozne svrhe, neki već zarana otvoreno simpatizirajući sa srednjovjekovnim kršćanstvom (Novalis, Tieck), a drugi nakon dugogodišnjega sazrijevanja obraćenjem na katoličanstvo (Friedrich i Dorothea Schlegel 1808.) ili izgradnjom pozitivne, kršćanstvom nadahnute, filozofije mitologije i objave (kasni Schelling).

Budući da je njihovo svestrano zanimanje bitno usmjereno na prirodu, spram koje su imali mnogo neposredniji i intimniji odnos od prethodnih naraštaja, kao i na antičke starine – europske i izvaneuropske – njihova su djela znanjem povezivala danas naizgled veoma udaljena područja s jedne strane prirodoslovnih i tehničkih znanosti (npr. fizike, kemije i metalurgije) i s druge strane humanističkih znanosti (npr. klasične filologije, književne i likovne kritike, opće povijesti čovječanstva, ali i posebne povijesti Crkve).

Mnogim su tim crtama ali i drugim motivima bili veoma utjecajni i ostali bitni za razumijevanje razvoja šire klasične njemačke filozofije i uže idealističke filozofije, posebice Schellingove i Solgerove, ali također i kasne Fichteove te Hegelove.

Osnovu za rad u seminaru, za raspravu i istraživanje o ranome romantizmu i njegovoj filozofiji oko 1800. čini izbor iz ovih djela:

Fr. Hölderlin / Fr. W. J. Schelling / G. W. Hegel, Das älteste Systemprogramm des deutschen Idealismus / Najstariji nacrt sustava njemačkoga idealizma (napisano 1795.)

Fr. Hölderlin, Urtheil und Seyn / Pradioba („prarassudba“) i bitak (napisano 1795.)

Novalis, Fichte-Studien / Studije o Fichteovoj filozofiji (napisano 1795.–1796.)

Fr. Hölderlin¸ Hyperion / Hiperion ili eremit u Grčkoj (1. dio 1797., 2. dio 1799.)

Fr. W. J. Schelling, Ideje za filozofiju prirode (1797.)

Fr. Schlegel: Athenäums-Fragmente / Fragmenti u časopisu Athenaeum (1798.)

Fr. D. E. Schleiermacher: Über die Religion. Reden an die Gebildeten unter ihren Verächtern / O religiji. Govori obrazovanima među njezinim prezirateljima (1799.)

Fr. Schlegel, Über die Philosophie. An Dorothea (1799., 2. broj Athenäum)

Fr. Schlegel, Lucinde / Lucinda (1799.)

Fr. W. J. Schelling, Sistem transcendentalnog idealizma (1800.)

Novalis, Hymnen an die Nacht / Himne noći (1800., 3. broj Athenäum)

Novalis, Die Lehrlinge zu Sais / Naučnici iz Saisa; Heinrich von Ofterdingen (1802.)

Što će se točno i u kojoj mjeri raspraviti u samome seminaru i u seminarskim radovima ovisi također o dogovoru sa studentima.

Osnovne tematske jedinice

1. Herder, Goethe, Schiller i Jacobi kao prethodnici ranoromantičarskoga kruga
2. Estetika i teleologija iz Kantove Kritika rasudne snage kao putokaz za premošćivanje jaza između Kantove teoretičke i praktičke filozofije
3. Fichteova transcendentalna filozofija, pojmovi intelektualnoga zrenja i produktivne uobrazilje u ranoromantičarskome krugu
4. Razlika između Fichteova i ranoromantičarskoga pristupa prirodi
5. Časopis Athenäum, Schlegelove misli u fragmentima
6. Romantičarska poezija kao progresivna univerzalna poezija (F. Schlegel)
7. Pjesništvo i filozofija, transcendentalna poezija, panteizam
8. Vrijednost pjesnika za znanost, prirodnjačku i povijesnu (Novalis)
9. Metafore tame i noći u romantizmu za intuitivnu i mističku spoznaju u svjesnoj oprjeci spram metafore svjetla u prosvjetiteljstvu za razumsku spoznaju (Novalisove Himne noći)
10. Razvijanje smisla za prirodu i filozofija prirode u Novalisovu romanu Naučnici iz Saisa
11. Schleiermacherovo odvajanje religije od racionalističke metafizike i morala u Govorima o religiji (1799.), religija kao zrenje univerzuma
12. Najstariji program njemačkoga idealizma i romantizam
13. Schellingova filozofija prirode u kontekstu ranoga romantizma
14. Schellingov Sustav transcendentalnoga idealizma (1800.) u kontekstu ranoga romantizma
15. Hegelov prvijenac Razlika Fichteova i Schellingova sustava filozofije (1801.) u kontekstu ranoga romantizma

Uloga kolegija u ukupnom kurikulu: seminar iz povijesti filozofije povezan je s kolegijima iz predmeta Povijest filozofije I-VI koji su posvećeni filozofiji u novome vijeku, kao i s predmetom Estetika. Njegovim pohađanjem studenti se osposobljavaju za lakše svladavanje dijela ispitnih obveza iz predmeta Povijest filozofije I-VI, koji se odnosi na klasični njemački idealizam, kao i na svladavanje dijela ispitnoga gradiva iz predmeta Estetika.

Nastavne metode: uvodno profesorsko izlaganje, zajedničko čitanje i tumačenje filozofijskoga teksta, studentsko seminarsko izlaganje na dogovorenu temu i zajednička rasprava povodom toga izlaganja, rasprava na osnovi proučenoga teksta; nastavni materijali velikim dijelom dostupni studentima preko Omege.

Obveze studenata: redovito pohađanje nastave, pripremanje za nastavu čitanjem i proučavanjem dogovorenoga teksta, aktivno sudjelovanje u nastavi tumačenjem pročitanoga teksta i raspravljanjem o njem; uvjet za potpis je seminarsko izlaganje ili seminarski rad na dogovorenu temu.

Način provjere znanja: konzultacije između nastavnika i studenta o temi i izvedbi seminarskoga izlaganja ili rada, praćenje seminarskoga izlaganja ili pregled seminarskoga rada, rasprave u seminaru.

Literatura:

1. Primarna literatura za rad u seminaru – odabrani dijelovi ovih djela:

• Uručci s odabranim ulomcima njemačkih djela toga doba u prijevodu Lj. F. Ježića.
• Kant, Immanuel, Kritika rasudne snage (prev. V. Sonnenfeld), Kultura, Zagreb, 1957.
• Hoelderlin, Friedrich, Hiperion ili Eremit u Grčkoj (prev. Ratimir Škunca), Zagreb, Demetra, 2005.
• Novalis, Friedrich von Hardenberg, Himne noći. Fragmenti. Monolog (prev. T. i A. Stamać), Zagreb, Matica hrvatska, 1998.
• Novalis, Friedrich von Hardenberg, Naučnici iz Saisa / Heinrich von Ofterdingen, Zagreb, Jurčić, 2008.
• Schelling, Friedrich Wilhelm Joseph, Sistem transcendentalnog idealizma (prev. V. Sonnenfeld), Zagreb, Naprijed, 1965. (²)
• Schlegel, Friedrich, Kritike i fragmenti (prev. A. Sesar, J. Zovko), Zagreb, Jurčić, 2006.
• Schlegel, Friedrich, Lucinda : roman (prev. Tin Ujević), Zagreb, Dora Krupićeva, Konzor, 2002.
• Schleiermacher, Friedrich Daniel Ernst, O religiji: govori obrazovanima među njezinim prezirateljima (prev. Ž. Pavić), Zagreb, Breza, 2011.

1. Sekundarna literatura (izbor):

William S. Davies, Romanticism, Hellenism, and the Philosophy of Nature, Palgrave Macmillan, 2018.

Frank, Manfred, The Philosophical Foundations of Early German Romanticism (tr. Elizabeth Millán-Zaibert), State University of New York Press, 2003.

Frank, Manfred, Unendliche Annäherung: die Anfänge der philosophischen Frühromantik, Frankfurt am Main, Suhrkamp, 1997.

Hadot, Pierre, The Veil of Isis. An Essay on the History of the Idea of Nature (tr. Michael Chase), Harvard University Press, 2006.

Knittermeyer, Hinrich, Schelling und die romantische Schule, Ernst Reinhardt, München, 1929.

Sunajko, Goran, Estetika genija, Durieux, Zagreb, 2023.