Odsjek za filozofiju

[Proširena verzija teksta koji je priređen za monografiju povodom 150. obljetnice Filozofskog fakulteta, 2024. godine. Autor teksta: Hrvoje Jurić.]

Povijest Odsjeka za filozofiju

Povijest Odsjeka za filozofiju neodvojivo je povezana s poviješću Sveučilišta u Zagrebu i Filozofskoga fakulteta jer sustavno i institucionalizirano visokoškolsko poučavanje filozofije u Zagrebu počinje 1874. godine s utemeljenjem Sveučilišta u Zagrebu i Mudroslovnog fakulteta te neprekidno traje do danas.

Međutim, povijest Odsjeka povezana je i s prapoviješću Sveučilišta i Fakulteta, što se datira u 1662. godinu, kad je studij filozofije, tj. Filozofijski tečaj, pokrenut na zagrebačkom Kolegiju Družbe Isusove, koji je već 1669. godine kralj Leopold I. uzdignuo na stupanj sveučilišta, premda ta ustanova nije nosila naslov sveučilišta, nego se, u raznim inačicama, nazivala akademijom te je obuhvaćala tri fakulteta – Filozofski, Teološki i Pravni. U sljedeća dva stoljeća mijenjala su se imena, ustrojstva, nadležnosti i načini funkcioniranja te ustanove, ali je studij filozofije bio konstanta. Primjerice, kada je carica Marija Terezija 1776. godine utemeljila Kraljevsku akademiju znanosti, na njezinu je Filozofskom fakultetu jedna od četiriju katedara bila Katedra za logiku, metafiziku, moralnu filozofiju i povijest filozofije, a kada je 1850. ukinuta Kraljevska akademija i utemeljena Pravoslovna akademija, na njoj su se poučavale etika i politička filozofija.

Kada je, pak, 1874. godine, na inicijativu i odlukom Sabora kraljevina, Hrvatske, Dalmacije i Slavonije te s odobrenjem kralja, osnovano i započelo s radom moderno zagrebačko sveučilište, pod imenom Kraljevsko sveučilište Franje Josipa I. u Zagrebu, filozofija je opet bila u prvom planu: jedan od prvih triju fakulteta (uz Bogoslovni te Pravo- i državoslovni) bio je Mudroslovni, tj. filozofski fakultet, jedan od prve trojice njegovih profesora i prvi dekan bio je filozof i pjesnik Franjo Marković (1845. – 1914.), jedan od dvaju odjela tog fakulteta bio je „filosofičko-historički“ odjel, a jedna od prvih šest stolica, tj. katedara, bila je ona za „mudroslovje teoretično i praktično sa povjestnicom“, tj. za teorijsku i praktičku filozofiju s poviješću filozofije, što je stvarni preteča današnjeg Odsjeka za filozofiju.

Markovićeva uloga u utemeljenju i razvoju Odsjeka, Fakulteta i Sveučilišta daleko je od zgoljne upravne, administrativno-birokratske funkcije i „funkcionarstva“, osim u onom pogledu u kojemu je Edmund Husserl kazao da su filozofi „funkcionari čovječanstva“ (Husserl, 1990: 23). Marković je, u punom smislu riječi, rodonačelnik moderne filozofije na Sveučilištu u Zagrebu i u Hrvatskoj jer ne samo da je, svojim rektorskim govorom iz 1881. godine, Filosofijske struke pisci hrvatskoga roda s onkraj Velebita u stoljećih XV. do VIII. (Marković, 1975), zacrtao istraživanja hrvatske filozofske baštine i uspostavio vezu između starije i novije filozofije na ovim prostorima, nego je i filozofiju u cjelini i filozofiju na sveučilištu osmišljavao i razvijao sustavno, tj. kao „shemu cjelokupnoga spoznajnog hrama“ koji sadrži: logiku; matematiku; empirijsko prirodoznanstvo i empirijsku psihologiju, antropologiju, povijest i jezikoslovlje; umstvenu teoriju spoznaje; umstvenu spoznaju prirode ljudskog duha ili filozofiju prirode i umstvenu psihologiju; umstvenu spoznaju krasote i dobrote ili filozofijsku estetiku i etiku; pokus umstvene spoznaje apsolutnoga bića ili filozofiju vjere. Riječima Branka Despota: „Predavajući filozofijsku logiku, filozofijsku psihologiju, filozofijsko naravoslovlje, metafiziku, etiku, estetiku, nauku o spoznaji, povijest filozofije i filozofijsku pedagogiku, on je stvorio vidokrug unutar kojega će se na različitim putovima filozofirajući duh Odsjeka kretati.“ (Despot, 1998: 74)

U takvim su aspiracijama i naporima, na ovaj ili onaj način, Markovića slijedili njegovi nasljednici na Fakultetu, a prvi među njima bio je Gjuro Arnold (1853. – 1941.), student prve generacije na Fakultetu te prva osoba koja je na Fakultetu stekla doktorat znanosti i koja je na Sveučilištu u Zagrebu doktorirala na temelju pisanoga rada (Etika i poviest, 1880.), zbog čega ga je je 1930. godine Sveučilište promoviralo „na čast ‘zlatnog doktora’ na polju filozofije“. Arnold je bio i prvi predstojnik „profesorske stolice za pedagogiku te teoretičnu i praktičnu filozofiju“ (1893.), a zatim i Pedagogijskoga seminara s pridruženom knjižnicom (1896.), što su preteče današnjeg Odsjeka za pedagogiju. (Na sličan su način filozofi bili zaslužni za početke poučavanja psihologije i sociologije na Filozofskom fakultetu, a time i za kasnije osnivanje katedri, odnosno odsjeka u tim poljima.)

Filozofijski je seminar, pak, osnovan 1911. godine, nakon čega je ustanovljena i filozofska knjižnica. Svrha je Seminara bila „praktičnim vježbama upućivati članove seminarske i uvoditi ih u samostalan rad u filozofiji“.

Treća osoba u nizu fakultetsko-sveučilišnih pionira filozofije bio je Albert Bazala (1877. – 1947.), koji je preuzeo i unaprijedio Markovićevu katedru te bio iznimno agilan i na drugim planovima, gdje treba istaknuti njegovu trotomnu Povijest filozofije (1906. – 1912.) kao prvu sustavnu povijest filozofije na hrvatskome jeziku (kakvu je kasnije, 1993. godine, također u tri toma, objavio jedino još Branko Bošnjak), te činjenicu da je on inicijator osnivanja Pučkoga sveučilišta (1912.) kao prosvjetne ustanove koja je sadržaje znanstvenih istraživanja i sveučilišne nastave nudila široj javnosti.

U istome duhu, ali i u vrlo nepovoljnim kadrovskim i inim okolnostima, između dva svjetska rata uz Arnolda i Bazalu (više puta penzioniranog i aktiviranog) djeluju Vladimir Dvorniković (1888. – 1956.), koji je nekoliko godina bio jedini profesor filozofije na Fakultetu i održavao na životu filozofske katedre i seminar, te Pavao Vuk-Pavlović (1894. – 1976.) i Vladimir Filipović (1906. – 1984.). No u takvim okolnostima – koje će tijekom Drugog svjetskog rata, odnosno tzv. Nezavisne Države Hrvatske, postati sasvim dramatične, posljedice čega će se osjećati i u godinama nakon rata – može se, uz česte promjene naziva i strukture Fakulteta i Sveučilišta i razne probleme, istaknuti i neke pozitivne pomake kao što je osnivanje Katedre za praktičku filozofiju (etiku i estetiku) 1929. godine, čiji je predstojnik bio Pavao Vuk-Pavlović, te Katedre za teorijsku filozofiju 1937. godine, na kojoj je predavao Vladimir Filipović kao prvi asistent na Fakultetu koji je bio zaposlen na nekoj teorijskoj katedri jer dotad su asistenti bili angažirani samo u laboratorijima i vježbama. Zanimljivo je da je tih godina, točnije akademske godine 1934./1935., osnovano Društvo studenata filozofije kao prvo studentsko filozofsko udruženje kod nas, a prvi mu je predsjednik bio Rudi Supek (Supek, 1988: 88).

U životu Pavla Vuk-Pavlovića na neki su se način odražavale političke turbulencije i historijski prijelomi onoga vremena. Godine 1941. uklonjen je iz nastave i umirovljen, pri čemu je važan, ali ne i jedini faktor bilo njegovo židovsko porijeklo. Akademski je rehabilitiran nakon rata, 1945. godine, no već 1948. godine ponovno je morao napustiti Fakultet zbog neslaganja s vladajućim ideološko-političkim postavkama. Time ipak njegova sveučilišna karijera nije završena jer je 1958. godine otišao u Skopje, gdje je intenzivno predavao, istraživao, pisao i objavljivao do umirovljenja 1971. godine. Zbog njegovih doprinosa etabliranju i unapređenju tamošnjeg odsjeka za filozofiju (uključujući osnivanje i vođenje Estetičkog laboratorija) i filozofije u Makedoniji, Vuk-Pavlovića se i danas štuje kao jednoga od rodonačelnika moderne makedonske filozofije.

S druge strane, Vladimir Filipović kontinuirano je djelovao na Filozofskom fakultetu i prije i tijekom i poslije rata te je ličnost koja je najzaslužnija za prebrođivanje historijskih, akademskih i filozofskih rascjepa, za preživljavanje filozofskih katedara i seminara na Fakultetu te za rehabilitaciju i cjelokupni daljnji razvoj filozofije u Hrvatskoj.

U vrijeme tzv. Nezavisne Države Hrvatske, uz Filipovića i Bazalu, koji je u samo nekoliko godina dvaput umirovljivan i zapošljavan, na filozofskim katedrama i filozofskom seminaru djelovali su još Julije Makanec (1904. – 1945.) i Albert Haler (1883. – 1945.). Njih je, prema tadašnjim odredbama koje su ukinule sveučilišnu autonomiju, izravno imenovala politička vlast. Naredna politička vlast došla im je glave: Haler je, prilikom povlačenja vojske i stanovništva pred partizanima, strijeljan pod nerazjašnjenim okolnostima, a Makanec je, kao dužnosnik prethodnog režima, osuđen na smrt.

Godine 1945. na Fakultetu, uz Filipovića (Katedra za teorijsku filozofiju), djeluju ponovno Bazala (Katedra za povijest filozofije) i Vuk-Pavlović (Katedra za praktičku filozofiju), a nakon Bazaline smrti (1947.) i odlaska Vuk-Pavlovića (1948.), Filipović ostaje jedini profesor za sve filozofske predmete, da bi mu se 1949. pridružio Marijan Tkalčić (1896. – 1956.) koji je do smrti predavao etiku i estetiku.

Krajem 1940-ih i početkom 1950-ih godina na Fakultetu se zapošljava niz mlađih filozofa, netom svršenih studenata filozofije, čime započinje ono što se i danas smatra „zlatnim razdobljem“ filozofije ne samo na Filozofskom fakultetu i Sveučilištu u Zagrebu nego i u Hrvatskoj i Jugoslaviji, a što je poznato pod imenom „praxis-filozofija“. Riječ je o Predragu Vranickom (1922. – 2002.), Vanji Sutliću (1925. – 1989.), Branku Bošnjaku (1923. – 1996.), Milanu Kangrgi (1923. – 2008.), Gaji Petroviću (1927. – 1993.) i Danilu Pejoviću (1928. – 2007.). Danko Grlić (1923. – 1984.), jedan od najistaknutijih filozofa te generacije i orijentacije, na Odsjeku se zaposlio tek 1974. godine, a Marijan Cipra (1940. – 2008.) zaposlen je 1964., ali po njegovu filozofskom nazoru i djelima ne može ga se smatrati „praksisovcem“.

U navedenom se razdoblju dotadašnje katedre diferenciraju i osnivaju se nove katedre, gdje, uz „uobičajene“ katedre u polju filozofije, treba istaknuti Katedru za filozofiju istočnih naroda, koja je i danas neuobičajena u našem akademsko-filozofskom pejzažu, a koju je 1961. godine utemeljio i, nažalost, samo nekoliko godina na njoj radio Čedomil Veljačić (1915. – 1997.), otvorivši ipak put za kasnije i današnje poučavanje indijske filozofije na Odsjeku (čemu su od 1980-ih godina nadalje doprinosili Rada Iveković, Ksenija Premur, Gvozden Flego, Borislav Mikulić i Goran Kardaš).

Reorganizacija Filozofskoga fakulteta 1958. godine omogućila je osnivanje odsjeka koji su povezivali disciplinarno srodne katedre i seminare, ali je Odsjek za filozofiju osnovan tek 1967. godine, premda su filozofske katedre i filozofski seminar već u prethodnim desetljećima djelovali kao cjelina.

I u tome, i u pomlađivanju nastavnoga kadra, i u naglome usponu Odsjeka ključnu je ulogu imao Vladimir Filipović, a osim toga, Filipović je zaslužan za osnivanje dviju ustanova koje su i danas stožerne ustanove filozofskoga rada u Hrvatskoj – Hrvatskoga filozofskog društva i Instituta za filozofiju.

Hrvatsko filozofsko društvo osnovano je 1957. godine s namjerom „produbljivanja i širenja filozofske misli u našoj republici“ te „pomoći nastavnicima filozofije na srednjim školama, povezivanja rada s drugim društvima u zemlji, a preko Jugoslavenskog udruženja za filozofiju i sociologiju i s inozemnim društvima“ (Grgec, 2008: 522). U osnivanju su sudjelovali svi tadašnji nastavnici filozofije s Fakulteta i niz drugih osoba koje su ranije studirale filozofiju na našem fakultetu. Prvi je predsjednik Društva bio Filipović, a njegov tajnik bio je Gajo Petrović. O povezanosti Društva s Odsjekom dovoljno govori činjenica da je, među dosadašnja 32 predsjednika Društva, 13 predsjednika bilo s Odsjeka, njih 18 bili su bivši studenti Odsjeka, a samo jedan predsjednik nije ni studirao, ni radio na Odsjeku. Naravno, angažman sadašnjih i bivših članova i studenata Odsjeka u raznim tijelima i djelatnostima Društva podjednako je dominantan.

U okrilju Hrvatskoga filozofskog društva, a na inicijativu članova Odsjeka, 1964. godine pokrenut je časopis Praxis, a 1965. godine njegovo međunarodno izdanje (sa člancima na njemačkom, engleskom i francuskom jeziku). Njegovim se utemeljiteljima mogu smatrati Gajo Petrović i Milan Kangrga, premda zasluge za utemeljenje, vođenje i afirmaciju časopisa, kao i iz njega nastajuće „praxis-filozofije“, imaju svi tadašnji i neki kasniji članovi Odsjeka te neki filozofi koji su školovani na našem fakultetu, ali su primarno djelovali u polju sociologije i, štoviše, spadaju među pionire naše sociologije (Rudi Supek, Ivan Kuvačić, Veljko Cvjetičanin). U samo deset godina postojanja, objavljeno je 38 brojeva hrvatskog izdanja Praxisa i 24 broja međunarodnog izdanja, a uz to su u ediciji Praxisa objavljena dva zbornika radova te osam knjiga u biblioteci „Džepno izdanje“. Paralelno s časopisom Praxis, isti krug filozofa i sociologa s našeg fakulteta, na čelu s Kangrgom i Supekom, 1963. godine pokreće međunarodnu konferenciju koja se održavala u Korčuli pod imenom Korčulanska ljetna škola, okupljajući ne samo veliki broj profesora, znanstvenika i studenata iz naše zemlje i inozemstva nego i neke od najznačajnijih mislitelja onog vremena, koji su u pravilu bili i suradnici časopisa, a nerijetko i gostujući predavači na Filozofskom fakultetu. Originalnost, pa i svjetska slava „praxis-filozofije“ temelji se na nedogmatskom i antidogmatskom, humanističkom marksizmu, uvelike inspiriranom Ranim radovima Karla Marxa, ali otvorenom za široki i raznoliki spektar filozofskih, socioloških i drugih teorijskih pogleda i pristupa, s izrazitim usmjerenjem prema onome praktičkom. Međutim, ta „praksisovska“ inkluzivnost počivala je (kako se ističe u uvodniku prvog broja Praxisa) na „nepoštednoj kritici postojeće zbilje“ i na uvjerenju da je „kritičnost, koja ide do korijena stvari ne prezajući ni od kakvih konsekvencija, jedna od bitnih karakteristika svake prave filozofije“ (Čemu Praxis, 1964: 5). I časopis i škola prestali su s radom, pod političkim pritiscima, 1974. godine, ali time nije minula „praxis-filozofija“ te je bila utjecajna i u narednim desetljećima, zahvaljujući samim „praksisovcima“ i njihovim učenicima, a relevantna je i danas, kad je istražuju, reafirmiraju i plodotvorno razvijaju oni koji su rođeni nakon gašenja Praxisa i Korčulanske ljetne škole.

Svojevrsni nastavci Korčulanske ljetne škole bili su „Cavtatski susreti“, tj. međunarodna tribina „Socijalizam u svetu“ (1976. – 1988.), koja je bila praćena istoimenim časopisom, te „Komiški susreti“, tj. „Dani Ante Fiamenga“ (1981. – 1984.), kao i brojni međunarodni tečajevi u Interuniverzitetskom centru u Dubrovniku (od 1971.). U Dubrovniku se također, u Sveučilišnom centru za postdiplomski studij Sveučilišta u Zagrebu, od 1972. do 1990. godine organizirao poslijediplomski studij „Filozofija znanosti“ (kasnije „Povijest i filozofija znanosti“).

Tradiciju organiziranja međunarodnih konferencija i izdavanja časopisa i knjiga Hrvatsko filozofsko društvo, uz presudni angažman članova Odsjeka, nastavilo je i u razdoblju od početka 1980-ih godina do danas. Među brojnim aktivnostima na tom planu ističu se redovne međunarodne znanstveno-kulturne manifestacije Dani Frane Petrića u Cresu (31 skup od 1992.) i Lošinjski dani bioetike u Malom Lošinju (21 skup od 2002.) te Godišnji simpozij Hrvatskog filozofskog društva u Zagrebu (64 skupa od 1957.), kao i filozofski, znanstveni, kulturni i nakladnički projekt „Filozofska istraživanja“, koji počiva na artikuliranom konceptu „integrativnog mišljenja“, a u okviru kojega se, u neprekinutom nizu, izdaju časopis Filozofska istraživanja (170 brojeva od 1980.), međunarodni časopis Synthesis philosophica s tekstovima na engleskom, njemačkom i francuskom jeziku (75 brojeva od 1986.) te „Biblioteka Filozofska istraživanja“ (160 knjiga od 1988.).

Zaslugom Vladimira Filipovića, godine 1967. utemeljen je Institut za filozofiju Sveučilišta u Zagrebu, primarno posvećen istraživanju hrvatske filozofske baštine. Od 1977. do 1991. godine on djeluje kao Odjel za povijest filozofije, odnosno Odjel za istraživanje povijesti hrvatske filozofije, u okviru Centra za povijesne znanosti Sveučilišta u Zagrebu, a potom ponovno kao samostalni Institut za filozofiju, i to do 1993. godine kao sveučilišni institut, a onda kao javni znanstveni institut izvan Sveučilišta. Nekoliko je članova Odsjeka akademsku karijeru započelo na Institutu, a među dosadašnjim zaposlenicima Instituta većinu čine bivši studenti Odsjeka.

Na Fakultetu je, pak, 1980. osnovan Zavod za filozofiju kao znanstvenoistraživačka jedinica povezana s Odsjekom, u kojemu su radili (sudjelujući povremeno i u nastavi) Mladen Labus, Veselin Golubović i Tin Radovani. Njihovim odlaskom s Fakulteta djelovanje Zavoda ušlo je u fazu mirovanja. Jedan od tragova njegova postojanja jest „Biblioteka Filozofska misao“ u kojoj je između 1980. i 1990. godine objavljeno sedam knjiga čiji su autori bili tada mlađi filozofi i bivši doktorandi Odsjeka.

U tom razdoblju, odnosno sedamdesetih i osamdesetih godina, Odsjek se značajno pomlađuje i osigurava „generacijski transfer“ zapošljavanjem tada mlađih nastavnika među kojima se većinu može smatrati „drugom generacijom praxis-filozofije“: Branko Despot, Goran Švob, Gvozden Flego, Hotimir Burger, Žarko Puhovski, Neven Sesardić, Nadežda Čačinovič, Ante Čović, Lino Veljak, Boško Zenić i Gordana Škorić.

Popis kapitalnih djela kojima su dosadašnji i današnji profesori odsjeka bili autori, urednici i prevoditelji ne bi se mogao navesti ni u mnogo obuhvatnijem prikazu od ovoga. Nezaobilazni su, pak, zahtjevni projekti kao što su Filozofska hrestomatija, pokrenuta 1955., čijih je dvanaest svezaka objavljeno u četiri izdanja, te Filozofijski rječnik, Leksikon filozofa, Filozofski leksikon i bogati nakladnički nizovi poput onih u zagrebačkoj izdavačkoj kući „Naprijed“, Filozofska biblioteka i Enciklopedija filozofskih disciplina.

Iz navedenih činjenica može se zaključiti da je djelovanje Odsjeka za filozofiju uvijek nadilazilo okvire Fakulteta, a u prilog tome govori i činjenica da je prvi odsjek za filozofiju u Hrvatskoj nakon našega osnovan zahvaljujući našemu. Riječ je o Odsjeku (u prvo vrijeme Katedri) za filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zadru, osnovanom 1961. zalaganjem Vladimira Filipovića koji je potom godinama, kao i neki drugi naši profesori, predavao na tom odsjeku, a njegovi stalni nastavnici (među prvima, Marija Brida, Franjo Zenko i Heda Festini) bili su zagrebački, odnosno Filipovićevi đaci. Sličnu pomoć naš je odsjek kasnije pružao i u etabliranju odsjeka za filozofiju na sveučilištima u Rijeci, Splitu i Osijeku, pa i na samom Sveučilištu u Zagrebu (Hrvatski studiji, kasnije Fakultet hrvatskih studija). I Fakultet političkih nauka (kasnije Fakultet političkih znanosti) Sveučilišta u Zagrebu, koji je osnovan 1962. godine, kadrovski je ekipiran zahvaljujući našim bivšim studentima (Ivan Babić, Branka Brujić, Hotimir Burger, Ante Fiamengo, Boris Hudoletnjak, Goran Gretić, Ante Pažanin, Zvonko Posavec, Ivan Prpić, Davor Rodin) te Vanji Sutliću koji je nekoliko godina radio na našem fakultetu.

Naposljetku, barem tri studija filozofije u zemljama bivše Jugoslavije etablirala su se uz pomoć našeg Odsjeka za filozofiju. Uz spomenuti studij filozofije u Skopju, gdje je djelovao Pavao Vuk-Pavlović, to su studiji na Sveučilištu u Sarajevu (gdje su, od utemeljenja Katedre za filozofiju 1956. godine, a kasnije Odsjeka za filozofiju i sociologiju, djelovali spominjani Vanja Sutlić te bivši zagrebački studenti filozofije Milan Damnjanović, Muhamed Filipović, Ivan Focht, Ante Pažanin, Vladimir Premec, Rudolf Stojak i Abdulah Šarčević) te na Sveučilištu u Prištini (naši bivši i sadašnji studenti Muhamedin Kullashi, Astrit Salihu, Hasnija Ilazi, Labinot Kelmendi, Taulant Gashi i Nehat Sadiku).

U pogledu uloge Odsjeka u fakultetskom i sveučilišnom kontekstu, odnosno vodećih fakultetskih i sveučilišnih funkcija, treba spomenuti da su šestorica profesora obnašala dužnost dekana Fakulteta (Franjo Marković, Gjuro Arnold, Albert Bazala, Vladimir Filipović, Predrag Vranicki i Branko Bošnjak), a njih četvorica bila su i rektori Sveučilišta (Marković, Arnold, Bazala i Vranicki). Prema praksi koja je važila do početka sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća, rektor je, nakon isteka mandata, postajao prorektor novoga rektora, tako da su Marković, Arnold i Bazala bili i prorektori, a u novije vrijeme prorektor Sveučilišta bio je profesor Odsjeka Ante Čović.

Nekolicini je inozemnih filozofa, bilo inicijativom ili uz podršku profesora filozofije s Filozofskog fakulteta, dodijeljen počasni doktorat Sveučilišta: Sarvepalli Radhakrishnan (Indija/Velika Britanija, 1965.), Ernst Bloch (Njemačka, 1969.), György Lukács (Mađarska, 1969.), Henri Lefebvre (Francuska, 1976.) i Kathleen Vaughan Wilkes (Velika Britanija, 2001.).

U počasno zvanje professor emeritus Sveučilišta u Zagrebu dosad su izabrani Predrag Vranicki, Danilo Pejović, Branko Despot i Nadežda Čačinovič. Također, posljednja dva predsjednika Matičnog odbora za humanističke znanosti – polja filozofije i teologije (pri Nacionalnom vijeću za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj) profesori su Odsjeka: Lino Veljak i Hrvoje Jurić.

Redoviti članovi Jugoslavenske (kasnije Hrvatske) akademije znanosti i umjetnosti bili su Franjo Marković, Gjuro Arnold, Albert Bazala (u tri mandata i predsjednik Akademije), Branko Bošnjak, Predrag Vranicki i Danilo Pejović, a danas su to Branko Despot i Igor Mikecin. Arnold i Bazala bili su i predsjednici Matice hrvatske.

Mnogi profesori Odsjeka za filozofiju bili su ili su još uvijek aktivni u javnome životu i na druge načine, kao članovi različitih kulturnih, društvenih i političkih inicijativa, organizacija i institucija, a neki su obnašali i visoke političke funkcije. Primjerice, Marković je u vrijeme Austro-Ugarske Monarhije bio zastupnik u Saboru Hrvatske i Slavonije, Bazala je u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca bio povjerenik za prosvjetu i vjere Kraljevske hrvatsko-slavonske zemaljske vlade, kao i zastupnik u Narodnoj skupštini Kraljevine, a Julije Makanec ministar narodne prosvjete u tzv. Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Od osamostaljenja Republike Hrvatske 1991. godine, dva su profesora Odsjeka bila ministri znanosti, Ante Čović i Gvozden Flego. Flego je, osim toga, bio i zastupnik u Hrvatskom saboru, kao što je to danas profesorica Odsjeka Marija Selak Raspudić.

Odsjek za filozofiju danas

Djelovanje Odsjeka za filozofiju, kao i drugih fakultetskih odsjeka te Filozofskoga fakulteta u cjelini, počiva na pretpostavci jedinstva istraživanja i poučavanja, odnosno simultanosti individualnog i grupnog znanstvenog rada članova Odsjeka te nastave u okviru predavanja, seminara i vježbi, što uključuje i motiviranje studenata na njihova individualna i grupna znanstveno-stručna istraživanja te zajednička nastavničko-studentska istraživanja povezana sa studijskim programima i njihovim izvedbenim planovima.

Ta se pretpostavka s pravom najčešće vezuje uz Wilhelma von Humboldta i njegovu viziju autonomnog univerziteta, koja je početkom 19. stoljeća rezultirala temeljitom reformom pruskog, odnosno njemačkog obrazovnog sistema i utemeljenjem Sveučilišta u Berlinu, te se potom proširila diljem svijeta i postala globalno mjerodavnom. No takvo je (samo)razumijevanje (visokog) obrazovanja starije od Humboldta i artikuliralo se uglavnom među filozofima u potezu od Immanuela Kanta, Johanna Gottlieba Fichtea i Georga Wilhelma Friedricha Hegela, na prijelomu 18. i 19. stoljeća, unatrag do Aristotelova Liceja i Platonove Akademije u antičkoj Grčkoj.

Nemoguće je razumjeti i ozbiljavati misiju Sveučilišta u Zagrebu, Filozofskoga fakulteta i Odsjeka za filozofiju bez podsjećanja na tu filozofsku tradiciju i bez njezina stalnog misaonog i djelatnog oživotvoravanja, što je, treba reći, sve teže činiti u doba rapidne uniformizacije, tehnicizacije, birokratizacije i komercijalizacije sfera obrazovanja i znanosti, kad svaka znanstvena i obrazovna disciplina (što je za humanističke znanosti poput filozofije, pogubno) stalno i na svim razinama mora dokazivati svoju neposrednu „korisnost“, „iskoristivost“, „profitabilnost“, naposljetku „unovčivost“.

Nasuprot tome, filozofija je oduvijek, na ovaj ili onaj način, promišljeno i produbljeno razlikovala sfere ljudske egzistencije te sfere znanja i znanosti, ali je također težila njihovu objedinjavanju i harmoniziranju, usmjerena na boljitak ljudi kao pojedinaca i ljudskih zajednica. Uzimajući Aristotela kao uzor, može se reći da postoji znanje radi znanja (theoria kao promatranje i istraživanje onog fizičkog i metafizičkog), znanje radi djelovanja (praxis u etičkom, političkom i ekonomskom smislu) i znanje radi proizvođenja ili stvaranja (poiesis bilo u instrumentalno-tehničkom ili u umjetničkom pogledu). Ni jedno od tih područja nije više ili manje važno od drugoga, ali se njihova važnost može uvidjeti i ostvariti samo u njihovu jedinstvu, što u današnje vrijeme implicira i potrebu interdisciplinarne suradnje filozofije s drugim znanostima (humanističkim, društvenim, prirodnim, tehničkim, biotehničkim i biomedicinskim) te umjetnošću, kao i pomno i sustavno promišljanje i djelovanje usmjereno na šire implikacije filozofskoga znanstvenog i obrazovnog rada.

Filozofija se ne iscrpljuje, kako se to često smatra, u sferi „puke teorije“, odnosno stjecanja „samosvrhovitog“ znanja, nego postavlja i neprestano ozbiljuje društvene, kulturne i civilizacijske svrhe. To je zacijelo imao u vidu i Franjo Marković kad je krajem 19. stoljeća rekao da „ništa vriedna ne nastaje ljudskim radom bez žive logične, estetične i etične težnje t.j. bez filosofijske težnje“ (Marković, 1992: 248) jer „filosofija je dojilja, koja, ma i ne bila rodjena majka, na noge postavlja narod, duševno ga oslobadja“ (Marković, 1992: 250), tako da „samo onaj narod, koji si je stekao domovinu misli, prisvojio si je čvrsto i svoju tvarnu domovinu“ (Marković, 1975: 33), ali u univerzalnom horizontu, jer „ako filosofijski duh ujedinjuje pojedince jednoga naroda, on ujedinjuje i razne narode, on je svenarodna sila“ (Marković, 1992: 249).

Ove se povijesne digresije mogu činiti neprimjerenim uvodom u govor o Odsjeku za filozofiju danas, ali su nužne kako bi se objasnilo osnovu s koje nastavnici i, vjerujemo, studenti Odsjeka još uvijek pristupaju filozofiji, odnosno istraživanjima, poučavanju i učenju u polju filozofije.

Izraženo protivljenje redukciji znanja i znanosti na „uporabno (instrumentalno) znanje“ nauštrb „orijentacijskog znanja“ – kako taj problem definira Jürgen Mittelstraß (1982) – ipak ne znači da Odsjek za filozofiju zanemaruje širi znanstveno-obrazovni, tehnološki, društveni, ekonomski, politički i kulturni kontekst svoga djelovanja. Štoviše, i Odsjek kao kolektiv i pojedini njegovi članovi, kao i mnogi sadašnji i bivši studenti, na razne načine doprinose raspravama o stanju, perspektivama i potencijalima filozofije u navedenim kontekstima, a naši studiji filozofije omogućuju studentima da steknu znanja i vještine koji su korisni i izvan polja filozofije, što znači da su društveno korisni i u širem smislu. Međutim, preduvjet je toga održavanje i unapređenje obuhvatnosti, temeljitosti i izvrsnosti na samome Odsjeku, kako u nastavnom, tako i u znanstvenom pogledu, čemu kontinuirano težimo.

Trenutno se u Hrvatskoj filozofiju može studirati na sedam institucija: na tri fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (Filozofski fakultet, Fakultet hrvatskih studija i Fakultet filozofije i religijskih znanosti) te na sveučilištima u Osijeku, Rijeci, Zadru i Splitu. Ne podcjenjujući druge studije filozofije u Hrvatskoj, njihove nastavnike i studente, smatramo da je Odsjek za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu još uvijek vodeća obrazovno-znanstvena institucija u Hrvatskoj u polju filozofije. Pritom ne mislimo samo na brojnost članova Odsjeka i vanjskih suradnika te studenata na svim razinama studija (redovno popunjena kvota od osamdeset studenata upisanih u prvu godinu prijediplomskog studija), nego i na činjenicu da se naši studiji odlikuju obuhvatnošću i raznolikošću u strukturnom i sadržajnom smislu, dakle, da, za razliku od drugih studija filozofije, obuhvaćaju sve temeljne filozofske discipline i veliki broj drugih filozofskih grana te da nude uvid u sve filozofske perspektive, tj. pristupe koji su prisutni u današnjoj filozofiji, s izraženom interdisciplinarnom orijentacijom na podlozi vizije o cjelini znanosti.

U akademskoj godini 2023./2024. na Odsjeku za filozofiju zaposleno je šesnaest nastavnika: četiri redovita profesora, sedmero izvanrednih profesora, tri docenta, jedan poslijedoktorand i jedna asistentica. Oni su raspoređeni u jedanaest katedara:

• Katedra za povijest filozofije (Ljudevit Fran Ježić, Igor Mikecin, Marko Tokić),
• Katedra za logiku (Davor Lauc),
• Katedra za ontologiju (Marija Selak Raspudić, Matija Vigato),
• Katedra za spoznajnu teoriju (Mislav Žitko),
• Katedra za etiku (Hrvoje Jurić, Marko Kos, Luka Perušić),
• Katedra za estetiku (Goran Sunajko),
• Katedra za filozofiju politike (Raul Raunić),
• Katedra za socijalnu filozofiju (Ankica Čakardić),
• Katedra za filozofsku antropologiju (Luka Bogdanić),
• Katedra za filozofiju odgoja (Ivana Zagorac),
• Katedra za filozofiju istočnih naroda (Goran Kardaš).

Dužnost pročelnika Odsjeka trenutno (od akademske godine 2020./2021. do akademske godine 2023./2024.) obnaša Goran Sunajko.

Odsjek danas ima i dvoje nastavnika izabranih u počasno zvanje professor emeritus, a to su Nadežda Čačinovič i Branko Despot koji je također redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Neki umirovljeni članovi Odsjeka još su uvijek angažirani u nastavi na Odsjeku (Borislav Mikulić, Lino Veljak i Boško Zenić) ili u projektima koji su vezani uz Odsjek i Fakultet (Ante Čović).

U nekoliko je navrata Odsjek za filozofiju doživio značajne kadrovske obnove: krajem 1940-ih i početkom 1950-ih godina (filozofi rođeni 1920-ih), zatim tijekom 1970-ih godina (filozofi rođeni uglavnom 1940-ih i početkom 1950-ih), te u prva dva desetljeća 21. stoljeća (filozofi rođeni uglavnom 1970-ih i 1980-ih). Premda to na ovome mjestu nije moguće učiniti, bilo bi zanimljivo provesti kvantitativno, kvalitativno i komparativno istraživanje tih promjena, uzimajući u obzir kako određene akademske i društvene okolnosti, tako i djelovanje osoba koje su za to bile zaslužne.

Uz gore navedene nastavnike te vanjske suradnike koje Odsjek angažira kako bi se proširila i dinamizirala ponuda nastavnih sadržaja za studente, za djelovanje Odsjeka neprocjenjivo je vrijedan i predani rad nenastavnog osoblja jer u tom pogledu nije riječ samo o nužnim tehničkim, administrativno-birokratskim poslovima, nego i o svakodnevnoj skrbi o obavezama i potrebama nastavnika i studenata, koja podrazumijeva skrb o Odsjeku kao takvom, naime, kao o zajednici koja izrasta iz bogate tradicije, ali njezin pogled uvijek treba biti usmjeren na budućnost. Od 2016. godine tajnica je Odsjeka Elvina Šehić, negdašnja studentica filozofije, koja je tu dužnost preuzela od višedesetljetne tajnice Odsjeka Nade Čutić. U kraćim razdobljima između 2018. i 2023. godine tajničku dužnost obavljali su i Silvija Bistrica (kao studentska demonstratorica), Bojana Jauk i David Martić.

Valja navesti i to da je u novijoj povijesti – nakon Zore Križanić, koja je bila odsječka knjižničarka i tajnica – dugogodišnji voditelj knjižnice pri Odsjeku za filozofiju bio, do odlaska u mirovinu 2008. godine, Darko Šegota, kojega je iste godine zamijenila Lana Zrnić, također negdašnja studentica filozofije. Nakon preseljenja zasebnih odsječkih knjižnica u novoizgrađenu Knjižnicu Filozofskog fakulteta 2009. godine, Lana Zrnić postala je i do danas je voditeljica Zbirke za filozofiju.

Studiranje filozofije na Odsjeku za filozofiju

Od reforme studija prema načelima „Bolonjske deklaracije“ (u akademskoj godini 2004./2005.) do danas, filozofiju se na Odsjeku studira na trima razinama – prijediplomskoj, diplomskoj i poslijediplomskoj, odnosno u okviru šest studija:

• četverogodišnji Sveučilišni prijediplomski studij – jednopredmetni,
• četverogodišnji Sveučilišni prijediplomski studij – dvopredmetni,
• jednogodišnji Sveučilišni diplomski studij – jednopredmetni (znanstveni smjer),
• jednogodišnji Sveučilišni diplomski studij – dvopredmetni (znanstveni smjer),
• jednogodišnji Sveučilišni diplomski studij – dvopredmetni (nastavnički smjer),
• trogodišnji Doktorski studij.

Na prijediplomskoj studiju naglasak je na obaveznim dvosemestralnim predmetima čija je svrha stjecanje i unapređivanje znanja iz temeljnih filozofskih disciplina, i to kako teorijskih (Ontologija, Teorija spoznaje) i praktičkih (Etika, Filozofija politike, Socijalna filozofija), tako i onih koje se ne mogu jednoznačno svrstati ni u teorijsko, ni u praktičko područje, nego predstavljaju most između njih (Estetika, Filozofska antropologija). Povrh toga, postoje predmeti koji su propedeutičke naravi, bilo u pogledu filozofije uopće (četverosemestralna nastava iz logike) ili u pogledu studija filozofije (dvosemestralni predmeti Uvod u filozofiju i Suvremena filozofska terminologija), te sintetičke naravi (šestosemestralna Povijest filozofije kojoj prethodi dvosemestralna Grčka filozofija).

Specifičnost našega odsjeka – koju kontinuirano njegujemo i nastojat ćemo je očuvati i u predstojećim reformama fakultetskih studija – jest bogata ponuda izbornih predmeta i kolegija koji, s jedne strane, prezentiraju sadržaje ostalih filozofskih disciplina i osvjetljavaju bitne filozofske teme, a s druge strane, proširuju i produbljuju zajednički nastavničko-studentski istraživačko-obrazovni rad. Pritom mislimo i na izborne predavačke predmete (Indijska filozofija, Metafizika, Filozofija prirode, Filozofija uma, Filozofija jezika, Filozofija znanosti, Filozofija psihologije, Filozofija povijesti, Filozofija kulture, Filozofija religije, Bioetika, Filozofija prava, Suvremena estetika, Filozofija roda, Klasični njemački idealizam, Marx i marksističke filozofije, Filozofija i psihoanaliza, Filozofske teorije emocija, Antropologija i hermeneutika, Metodologija znanstvenog rada, Akademsko pisanje, Odgovornost filozofa) i na veliki broj seminara u kojima se, od semestra do semestra, na dinamičan način obrađuju pojedina filozofska djela ili pojedini, često sasvim aktualni filozofski, društveno-politički i kulturni problemi. (Svi izborni predmeti i kolegiji u programima prijediplomskih i diplomskih studija filozofije ponuđeni su i studentima drugih studijskih grupa, koji ih rado izabiru.)

Upravo su ti izborni predmeti i kolegiji osnova studija filozofije na diplomskoj razini, gdje je naglasak na širokoj izbornosti zahvaljujući kojoj studenti mogu profilirati svoje filozofske interese s ciljem odabira i formuliranja teme diplomskoga rada, a zatim njegove izrade i obrane, u suradnji s izabranim mentorom. Oni studenti koji se na diplomskome studiju odluče za nastavnički smjer trebaju, dakako, steći nastavničke kompetencije, kako one opće (fakultetski predmeti: Psihologija odgoja i obrazovanja, Sustavna pedagogija i Didaktika), tako i one vezane uz filozofiju, a u tom aspektu riječ je o dvosemestralnim predavanjima iz Filozofije odgoja i Metodike nastave filozofije, dvosemestralnom seminaru iz Metodike nastave filozofije, te dvosemestralnim vježbama u okviru Nastavne prakse filozofije, koja se izvodi u suradnji s nekoliko zagrebačkih gimnazija.

Ovdje valja spomenuti i to da nastavnici Odsjeka za filozofiju izvode nastavu u okviru predmeta koji nisu namijenjeni studentima filozofije, nego su u fakultetskoj ponudi izbornih predmeta te uz glavni naziv imaju dodatak „opći predmet“. To su: Uvod u filozofiju, Etika, Filozofija odgoja, Estetika i Filozofska antropologija. Potonja dva predmeta obavezna su na studijima komparativne književnosti (Estetika, na prijediplomskom studiju) i antropologije (Filozofska antropologija, na diplomskom studiju). Naposljetku, postoji i kolegij na engleskom jeziku, Selected Topics in Philosophy, namijenjen prije svega, ali ne isključivo inozemnim, gostujućim studentima, u čijoj izvedbi sudjeluje većina članova Odsjeka.

Što se tiče poslijediplomske razine studija, doktorat znanosti u polju filozofije mogao se, bez posebnoga poslijediplomskog/doktorskog studija, steći od utemeljenja Sveučilišta i Fakulteta. Prvi je bio onaj Gjure Arnolda, obranjen 1880., a u sljedećim desetljećima, tj. stoljećima, sve do 2003. godine, na taj je način doktorat znanosti u polju filozofije steklo više od stotinu osoba iz Hrvatske i inozemstva. U međuvremenu je, pak, 1973. godine bio ustanovljen sveučilišni poslijediplomski znanstveni studij filozofije koji je završavao obranom magistarske radnje te su na taj način deseci osoba stekli akademski stupanj magistra znanosti, a u nastavku na to, najčešće, i akademski stupanj doktora znanosti.

Sveučilišni poslijediplomski doktorski studij filozofije (koji se, od stupanja na snagu Zakona o visokom obrazovanju i znanosti 2022. godine, zove Doktorski studij Filozofija) pokrenut je 2003. godine i upisuje nove studente svake dvije godine. Njegov je današnji voditelj Hrvoje Jurić, a prije toga ga je petnaest godina (2005. – 2020.) vodio Lino Veljak koji je, pak, na to mjesto došao nakon Branka Despota i Hotimira Burgera. Taj studij traje šest semestara, nakon čega doktorandi imaju još pet godina za izradu, predaju i obranu doktorske disertacije. Zajednička nastava u vidu predavanja i seminara odvija se u prvim dvama semestrima, a potom se naglasak stavlja na individualna istraživanja i konzultativni rad doktoranada s mentorima, uključujući poticanje studenata na sudjelovanje na domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima te objavljivanje znanstvenih i stručnih radova u raznorodnim publikacijama.

Na Doktorskom studiju, s obzirom na specifičnosti studentskih interesa i odgovarajućih istraživanja te želju da im se u što većoj mjeri udovolji, Odsjek redovito angažira vanjske suradnike iz Hrvatske i inozemstva, bilo kao predavače ili kao mentore doktorskih radova. U svakoj generaciji doktoranada imamo nezanemariv broj inozemnih studenata, a u posljednjih nekoliko godina naš je doktorski studij među najpopularnijim doktorskim studijima na Fakultetu i svakako najpopularniji doktorski studij filozofije u Hrvatskoj. Razlog tomu je zasigurno i činjenica da se studij – koji je, naravno, ukorijenjen u filozofiji i njome uokviren – temelji na interdisciplinarnom pristupu, što podrazumijeva otvorenost spram drugih znanstvenih područja i polja, tako da ga, uz propisane prijemne i razlikovne ispite, mogu upisati i oni koji su prethodno završili diplomski studij iz neke druge discipline humanističkih, društvenih, prirodnih, biomedicinskih, tehničkih ili biotehničkih znanosti.

Na temelju toga, može se zaključiti da Odsjek za filozofiju na trima razinama studija pokriva polje filozofije u punome opsegu, i sinkronijski i dijakronijski, odnosno omogućuje onima koji studiraju filozofiju na Filozofskome fakultetu da steknu temeljito, obuhvatno i cjelovito filozofsko obrazovanje te da pritom razviju senzibilitet i sposobnost za umrežavanje filozofskih s drugim znanstvenim znanjima i pristupima u širem akademskom, društvenom i kulturnom kontekstu.

Premda se govor o smislu studija filozofije i drugih humanističkih znanosti ne bi smio reducirati na puki pragmatizam i kalkulacije „tržišta rada“, studij filozofije – suprotno uobičajenim predodžbama, odnosno predrasudama – ni u tom se pogledu ne pokazuje „beskorisnim“ jer znanja i vještine koje studenti filozofije stječu čine ih ujedno filozofski specijaliziranima i profesionalno polivalentnima, a oni studenti koji na prijediplomskoj i diplomskoj razini studiraju dvopredmetno, tj. filozofiju u kombinaciji s nekim drugim studijem, dodatno proširuju spektar svojih kompetencija.

Studenti koji nakon prijediplomskoga studija završe i diplomski studij filozofije te steknu akademski naziv magistra edukacije filozofije (nastavnički smjer), ili magistra filozofije (znanstveni smjer) uz dodatnu psihološko-pedagoško-didaktičko-metodičku naobrazbu, kvalificirani su za poučavanje filozofskih predmeta u gimnazijama i drugim srednjim školama (Filozofija, Logika i Etika), a zapošljavaju se i na znanstveno-nastavnim i znanstvenoistraživačkim ustanovama, odnosno sveučilištima i veleučilištima te znanstvenim institutima, za što je nužan završen ili barem upisan doktorski studij filozofije ili neke druge discipline. Međutim, oni koji su završili studij filozofije bilo kojega stupnja uspješno se zapošljavaju i rade i u drugim područjima kao što su mediji, umjetnost, kulturne i društvene djelatnosti, javna uprava, politika te sektori informacijsko-komunikacijskih tehnologija i gospodarstva, o čemu svjedoče naši alumni koje se može pronaći doslovce u svakom segmentu društva, a njihove se sposobnosti osobito cijene u kompleksnim poslovnim sustavima.

Studenti filozofije, uz izvršavanje obaveza na studiju i provođenje s time povezanih samostalnih istraživanja, aktivni su i u okviru dvaju studentskih udruženja. Oba udruženja objavljuju časopise, redovno organiziraju međunarodne simpozije i tribine o filozofski relevantnim temama, uključujući filmske večeri (projekcije filozofski inspirativnih filmova s popratnom diskusijom) te filozofske kružoke koji produbljuju studijske rasprave o određenim temama, a također na razne načine razvijaju studentsku internacionalnu i interdisciplinarnu suradnju.

Udruženje studenata filozofije (USF) utemeljeno je 1994. godine, kada je počelo izdavati časopis Čemu. Časopis, uz određene vremenske diskontinuitete, traje, dakle, već trideset godina te objavljuje studentske znanstvene i stručne radove, prijevode filozofskih članaka, prikaze novoobjavljenih filozofskih knjiga i skupova te razgovore s filozofima i drugim znanstvenicima. Među dugovječnim i kontinuiranim projektima USF-a ističu se oni koji su fokusirani na bioetičku problematiku: „Studentska bioetička radionica“ (u sklopu međunarodne znanstveno-kulturne manifestacije Lošinjski dani bioetike u Malom Lošinju, od 2005. godine), koja je dosad rezultirala objavljivanjem osam zbornika radova i dijelom je šireg studentskog programa „Bioetički inkubator“, koji je 2014. godine dobio „Nagradu Franjo Marković“ Filozofskoga fakulteta, a tome treba dodati i angažman studenata filozofije u Suradničkom krugu studenata Znanstvenog centra izvrsnosti za integrativnu bioetiku.

Novoosnovano udruženje studenata filozofije (NOUS) osnovano je 2018. godine te, pored drugih aktivnosti, objavljuje časopis, čiji je prvi broj (pod naslovom Nouspojava) objavljen 2021. godine, a drugi broj (pod naslovom Nous) 2023. godine. I u ovome časopisu objavljuju se raznorodni tekstovi: autorski članci, prijevodi filozofskih članaka, prikazi filozofski relevantnih knjiga i periodičkih publikacija, izvještaji s filozofskih i filozofiji bliskih događanja te intervjui.

Osim svega navedenog, studentska udruženja potiču i po potrebi suorganiziraju sudjelovanje studenata na domaćim i međunarodnim znanstvenim i stručnim skupovima kao što je tradicionalna međunarodna znanstveno-kulturna manifestacija Dani Frane Petrića u Cresu (u organizaciji Hrvatskog filozofskog društva) te na ljetnim školama kao što su one u okviru CEEPUS-ove mreže „Filozofija i interdisciplinarnost“, „Filozofska škola“ (u organizaciji Matice hrvatske) i „Bioetika u kontekstu“ (u suradnji Sveučilišta u Zagrebu sa sveučilištima iz Njemačke, Austrije, Bugarske, Grčke i drugih zemalja Jugoistočne Europe).

Filozofske orijentacije, znanstvena istraživanja i projekti na Odsjeku za filozofiju

Ono što je rečeno za nastavu u okviru šest studija filozofije može se reći i za znanstvenoistraživački segment rada u Odsjeku za filozofiju: s težnjom prema obuhvatnosti i sa sviješću o potrebi intradisciplinarnog i interdisciplinarnog umrežavanja, prisutne su, njeguju se i razvijaju različite filozofske orijentacije, kako u tematsko-problemskom pogledu, tako i u pogledu pristupa.

Sažeti opis toga nalazi se u Razvojnoj i znanstvenoistraživačkoj strategiji Filozofskoga Fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od 2018. do 2023. godine (2018: 98–103), što potvrđuje i Strateški program istraživanja Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu – Revizija (2021: 30–35). Tamo su kao prioritetne znanstvenoistraživačke teme u polju filozofije navedene:

• Povijest filozofije,
• Logika, epistemologija i filozofija znanosti,
• Integrativna bioetika,
• Suvremeni socijalni i politički identiteti čovjeka,
• Filozofija kulture, umjetnosti, odgoja i sporta.

No filozofija, u Razvojnoj i znanstvenoistraživačkoj strategiji (2018: 74–80), doprinosi i sljedećim interdisciplinarnim prioritetnim znanstvenoistraživačkim temama:

• Izazovi obrazovanja u društvenome, tehnološkome i kulturnome kontekstu,
• Sjećanje, baština i kulturna promjena,
• Različitosti, identiteti i društvene nejednakosti,
• Metodološki i epistemološki izazovi suvremene znanosti.

Kako bi se dodatno osvijetlilo ove projektno definirane teme, valja reći da se danas na Odsjeku posebno ističu, i u znanstvenoistraživačkom i u nastavnom aspektu, istraživanja povijesti filozofije, s naglaskom na antičkoj, osobito grčkoj filozofiji, klasičnoj njemačkoj filozofiji i suvremenoj fenomenološko-hermeneutičkoj filozofiji, s tim da nisu zanemarene ni istočne filozofije (osobito indijska, ali i židovska i arapska filozofija), kao ni hrvatska filozofska baština, uključujući „praxis-filozofiju“, a s njom i cjelokupnu marksističku filozofiju, koju se istražuje ne samo kao povijesnofilozofsku činjenicu i fenomen, a pogotovo ne u svrhu „muzealizacije“, nego i s namjerom aktualizacije u teorijskom i praktičkom pogledu (ontologija, epistemologija, antropologija, estetika, etika, socijalna i politička filozofija), pri čemu se, često upravo na toj podlozi, otvaraju i nove, do prije nekoliko desetljeća nepoznate ili u nas zanemarene teme i pristupi kao što su bioetika (s medicinskom, animalističkom i ekološkom etikom), filozofija tehnike i novih medija, feministička filozofija, tj. filozofija roda, psihoanalitička filozofija i filozofija sporta. Naposljetku, na Odsjeku se dužna pažnja poklanja filozofiji odgoja i metodičkom aspektu filozofije, pogotovo u svjetlu novih obrazovno-odgojnih izazova, te logici, s njezinim grananjima u pravcu filozofije jezika i filozofije znanosti, gdje se na poseban način pokazuje da Odsjek za filozofiju, premda je tradicionalno kontinentalno-europske orijentacije, nije zatvoren za tzv. analitičku filozofiju koja se danas uglavnom razvija u angloameričkom kulturnom krugu ili pod njegovim utjecajem.

Članovi Odsjeka permanentno su aktivni kao voditelji i suradnici domaćih i međunarodnih znanstvenoistraživačkih i znanstveno-nastavnih projekata različitoga ranga, gdje brojnošću i intenzitetom rada prednjače, kao i na drugim odsjecima, institucijski projekti koji se provode uz potporu Sveučilišta u Zagrebu. Međutim, dva međunarodna, interdisciplinarno orijentirana projekta treba posebno istaknuti.

Godine 2016., unutar programa CEEPUS (Srednjoeuropski program razmjene za sveučilišne studije), Odsjek je inicirao i do danas koordinira mrežu „Filozofija i interdisciplinarnost“, koja uključuje 26 partnerskih institucija iz 14 zemalja Srednje i Jugoistočne Europe, a putem nje akademsku razmjenu redovito ostvaruju i nastavnici i studenti Odsjeka, što potiče razne oblike suradnje i rezultira brojnim drugim uspješnim projektima. Koordinator je ove mreže Ljudevit Fran Ježić.

Godine 2014., odlukom ministra znanosti, obrazovanja i sporta, proglašen je Znanstveni centar izvrsnosti za integrativnu bioetiku, kao jedan od triju znanstvenih centara izvrsnosti u području humanističkih i društvenih znanosti te, prema zakonskoj odredbi, „znanstvena organizacija ili njezin ustrojbeni dio ili skupina znanstvenika koja po originalnosti, značenju i aktualnosti rezultata svoga znanstvenog rada ide u red najkvalitetnijih organizacija ili skupina u svijetu unutar svoje znanstvene discipline“. Njegova je institucija nositeljica Filozofski fakultet, voditelji i ključni akteri su nastavnici Odsjeka za filozofiju, a u realizaciji znanstvenog programa Centra sudjeluje više od stotinu znanstvenika i studenata iz Hrvatske i inozemstva. To je, pak, samo jedan od elemenata višedesetljetnog, sustavnog i razgranatog razvijanja bioetičkih istraživanja, rasprava i institucionalizacije, gdje je Odsjek za filozofiju također igrao ključnu ulogu, a unutar čega je formuliran originalni i međunarodno afirmirani koncept „integrativne bioetike“. Voditelj je Znanstvenog centra izvrsnosti Ante Čović.

Članovi Odsjeka aktivni su i u aspektu organiziranja znanstveno-stručnih skupova te uređivanju i objavljivanju raznovrsnih publikacija, pri čemu ovdje ističemo tek novije okrugle stolove i prateće zbornike Odsjeka za filozofiju, čiji je inicijator i glavni organizator Borislav Mikulić: Aspekti praxisa (2014./2015.), Inačice materijalizma (2016./2017.), Filozofije revolucija i ideje novih svjetova (2017./2018.), Kriza i kritike racionalnosti – nasljeđe ’68. (2018./2019.), Metafilozofija i problemi znanstvene metodologije (2019./2020.) te Psihoanaliza i njezine sudbine (2020./2021.). U posljednje su vrijeme objavljeni i zbornici u čast umirovljenih profesora Lina Veljaka i Nadežde Čačinovič, kao i zbornik povodom 250. obljetnice Hegelova rođenja, a potonjim dvama zbornicima prethodili su i znanstveni skupovi.

Na ovom mjestu treba navesti i to da su životi i opusi većeg broja dosadašnjih profesora Odsjeka prikazani i valorizirani u formi knjiga, i to kako u zbornicima radova (Vuk-Pavlović, Filipović, Kangrga, Petrović, Pejović, Sutlić, Cipra, Čačinovič, Veljak), tako i u monografijama (Marković, Arnold, Bazala, Haler, Dvorniković, Vuk-Pavlović, Tkalčić, Makanec, Kangrga), a njih nekoliko prezentirano je i u nizovima odabranih ili sabranih djela (Vuk-Pavlović, Veljačić, Grlić, Kangrga, Petrović), odnosno izabranih i za tisak priređenih fakultetskih predavanja (Kangrga, Sutlić, Despot), da se i ne spominje sumarne preglede i promišljanja pojedinih razdoblja i fenomena koji se tiču Odsjeka za filozofiju, pogotovo „praxis-filozofije“, u knjiškim i časopisnim publikacijama. Vjerujemo da će se „odsječka biblioteka“ u svim navedenim aspektima i nadalje popunjavati, što je podjednako važno i za kritičko odnošenje s tradicijom i za aktualne rasprave s pogledom na budućnost.

Ni prošlost, ni sadašnjost Odsjeka za filozofiju ne treba idealizirati i romantizirati jer, kao i druge akademske zajednice i institucije, Odsjek je u svojoj historiji zabilježio niz „uspona i padova“ o kojima treba reflektirati na temelju dokumentiranih istraživanja, bilo da je riječ o međuljudskim odnosima i „kadrovskoj politici“ ili o neizbježnim odrazima raznih ideološko-političkih gibanja na djelovanje akademskih institucija. No, s manjim ili većim uspjehom, na Odsjeku je, a time i na Fakultetu, opstajala i razvijala se vizija filozofije kao mudroljublja i, s obzirom na konkretizirane znanstveno-obrazovne ciljeve, mudroslovlja, polazeći od toga da su upravo sve znanosti koje danas postoje proistekle iz filozofije te da filozofija još uvijek želi i može biti neka vrsta metaznanosti koja propituje sve čime se bave druge znanosti, pa i sam pojam i smisao znanosti, jer njezina je specifičnost odvajkada to što skrbi o cjelini svijeta i cjelini znanja o svijetu.

Filozofima je još uvijek jasno zašto se naš fakultet zove Filozofski fakultet, te zašto se na njemu, i desetljećima nakon osnutka, studiralo ne samo matematiku i prirodne znanosti nego i šumarstvo i agronomiju. Kako je to krajem 18. stoljeća, u svom spisu Spor fakultetā, sugerirao Immanuel Kant: za razliku od drugih fakulteta (teološkog, pravnog i medicinskog), filozofski fakultet treba imati neograničenu slobodu istraživanja i poučavanja jer ima sposobnost da podvrgava kritici kako teorijske pretpostavke drugih fakulteta i znanosti, tako i vlastite pretpostavke (usp. Kant, 1991). U današnje vrijeme, to prije svega znači da filozofija, Odsjek za filozofiju i Filozofski fakultet, u suradnji s drugim, napose humanističkim i društvenim znanostima i fakultetima, mora pronalaziti put između Scile tehno-scijentizma i Haribde ekonomsko-političke moći, čuvajući autonomiju skrupuloznog znanstvenog istraživanja i obrazovanja, ali s obavezom živog sudjelovanja u kompleksnoj društveno-kulturnoj dinamici.

Stoga bi se svrhu i zadaće filozofije, Odsjeka za filozofiju i Filozofskoga fakulteta moglo tražiti između glasovite teze Karla Marxa: „Filozofi su svijet samo različito interpretirali; no radi se o tome da ga se promijeni“ (Marx, 1978: 535), te kritičkog komentara te teze, koji je jednom prilikom iznio Martin Heidegger: „Previđa se da promjena svijeta pretpostavlja jednu promjenu predodžbe svijeta, a da se jedna predodžba svijeta može steći samo tako što se svijet dostatno interpretira“ (Heidegger, 1988: 22).

Popis korištene literature

[Premda je u izradi ovog članka konzultiran veliki broj knjiga, članaka i arhivskih dokumenata, u popis literature uključena su samo ona djela koja su u tekstu izravno citirana i ona djela u kojima su pronađene neke informacije koje se ne nalaze u drugim izvorima.]

Čemu Praxis. Praxis. 1, 1(1964), 3–7.

Despot, B. Odsjek za filozofiju. Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu: monografija / urednik Stjepan Damjanović. Zagreb: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 1998., 73–78.

Đidara, R. Filozofija prakse: nastanak, utjecaj, posljedice. Doktorska disertacija. Zagreb: Fakultet filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, 2018.

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu: monografija / urednik Stjepan Damjanović. Zagreb: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 1998.

Grgec, G. Pola stoljeća Hrvatskog filozofskog društva kao istraživački izazov. Filozofska istraživanja. 28, 3(2008), 521–537.

Heidegger, M. Martin Heidegger im Gespräch mit Richard Wisser. Antwort: Martin Heidegger im Gespräch / urednici Günther Neske i Emil Kettering. Pfullingen: Günther Neske Verlag, 1988., 21–28.

Husserl, E. Kriza evropskih znanosti i transcendentalna fenomenologija: uvod u fenomenološku filozofiju. Zagreb: Globus, 1990.

Kangrga, M. Izvan povijesnog događanja: dokumenti jednog vremena. Split: Feral Tribune, 1997.

Kant, I. Spor fakulteta. Ideja univerziteta / Immanuel Kant, Friedrich Wilhelm Joseph Schelling i Friedrich Nietzsche. Zagreb: Globus, 1991., 19–49.

Kuvačić, I. Sjećanja. Zagreb: Razlog, 2008.

Lešaja, A. Praksis orijentacija, časopis Praxis i Korčulanska ljetna škola (Građa). Beograd: Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, 2014.

Macut, I. Filozofija u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Zagreb: Školska knjiga, 2018.

Macut I. Hrvatska filozofija od sloma Nezavisne Države Hrvatske 1945. do raspada Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije 1991. godine. Zagreb: Školska knjiga, 2020.

Marković, F. Filosofijske struke pisci hrvatskoga roda s onkraj Velebita u stoljećih XV. do XVIII. Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine. 1, 1–2(1975), 255–280.

Marković, F. Logika. Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine. 18, 1–2(1992), 247–258.

Marx, K. Thesen über Feuerbach. Werke, sv. 3 / Karl Marx i Friedrich Engels. Berlin: Dietz Verlag, 1978., 533–535.

Mittelstraß, J. Wissenschaft als Lebensform: Reden über philosophische Orientierungen in Wissenschaft und Universität. Frankfurt a/M: Suhrkamp Verlag, 1982.

Razvojna i znanstvenoistraživačka strategija Filozofskoga Fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od 2018. do 2023. godine. Zagreb: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2018.

Spomenica u povodu proslave 300-godišnjice Sveučilišta u Zagrebu (I–II) / urednik Jaroslav Šidak. Zagreb: Sveučilište u Zagrebu, 1969.

Strateški program istraživanja Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu – Revizija. Zagreb: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2021.

Supek, R. Albert Bazala učio me ljudskom dostojanstvu. Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine. 14, 1–2(1988), 87–92.

Sveučilište u Zagrebu – 350 godina: 1669.–2019. / urednica Mirjana Polić Bobić. Zagreb: Sveučilište u Zagrebu, 2019.

Nastavnici Odsjeka za filozofiju

a) Djelatni

BOGDANIĆ, Luka (Zagreb, 1978) (2014) 2014. doc., 2020. izv. prof.

ČAKARDIĆ, Ankica (Rijeka, 1977) (2010) 2010. doc., 2020. izv. prof.

JEŽIĆ, Ljudevit Fran (Zagreb, 1988) (2013) 2013. asist., 2015. poslijedoktorand, 2017. doc., 2022. izv. prof.

JURIĆ, Hrvoje (Bihać, Bosna i Hercegovina, 1975) (2000) 2000. znan. novak, 2001. mlađi asist., 2003. asist., 2008. viši asist., 2009. doc., 2013. izv. prof., 2019. red. prof.

KARDAŠ, Goran (Požega, 1970) (2001) 2001. znan. novak, 2002. mlađi asist., 2009. viši asist., 2012. doc., 2018. izv. prof., 2024. red. prof.

LAUC, Davor (Osijek, 1971) (1995) 1995. znan. novak, 2000. asist., 2005. viši asist., 2006. doc., 2014. izv. prof., 2020. red. prof.

KOS, Marko (Varaždin, 1986) (2015) 2015. asist., 2021. poslijedoktorand.

MIKECIN, Igor (Zagreb, 1968) (2008) 2008. doc., 2013. izv. prof., 2019. red. prof.

PERUŠIĆ, Luka (Zagreb, 1987) (2016) 2016. asist., 2022. doc.

RAUNIĆ, Raul (Zagreb, 1959) (2004) 2004. predavač, 2010. doc., 2021. izv. prof.

SELAK RASPUDIĆ, Marija (Zagreb, 1982) (2010) 2010. znan. novakinja, 2013. znan. novakinja – viša asist., 2015. doc., 2020. izv. prof.

SUNAJKO, Goran (Zagreb, 1978) (2019) 2019. doc.

TOKIĆ, Marko (Kutina, 1977) (2013) 2013. doc., 2017. izv. prof.

VIGATO, Matija (Zadar, 1992) (2021) 2021. asist.

ZAGORAC, Ivana (Zagreb, 1979) (2006) 2006. znan. novakinja, 2015. doc., 2020. izv. prof.

ŽITKO, Mislav (Zagreb, 1982) (2013) 2013. asist., 2019. poslijedoktorand, 2023. doc.

b) Umirovljeni

ČAČINOVIČ, Nadežda (Budimpešta, Mađarska, 1947) (1976–2017) 1976. asist., 1985. doc., 1989. izv. prof., 1998., red. prof., 2003. red. prof. u trajnom izboru, 2018. prof. emerita.

ČOVIĆ, Ante (Split, 1949) (1976–2018) 1976. asist., 1981. znan. asist., 1991. doc., 1999. izv. prof., 2005. red. prof., 2010. red. prof. u trajnom izboru.

DESPOT, Branko (Zagreb, 1942) (1971–2012) 1971. asist., 1979. doc., 1984. izv. prof., 1989. red. prof., 1997. red. prof. u trajnom izboru, 2014. prof. emeritus.

MIKULIĆ, Borislav (Račinovci, 1957) (2001–2022) 2001. doc., 2003. izv. prof., 2007. red. prof., 2012. red. prof. u trajnom izboru.

PUHOVSKI, Žarko (Zagreb, 1946) (1975–2012) 1975. asist., 1986. doc., 1988. izv. prof., 1991. red. prof., 1994. red. prof. u trajnom zvanju

VELJAK, Lino (Rijeka, 1950) (1979–2020) 1979. asist., 1983. doc., 1990. izv. prof., 2002. red. prof., 2007. red. prof. u trajnom izboru.

ZENIĆ, Boško (Šibenik, 1949) (1979–2014) 1979. asist., 2004. viši predavač.

c) Preminuli

ARNOLD, Gjuro (Ivanec, 1853 – Zagreb, 1941) (1894–1923) 1894. izv. prof., 1896. red. prof.

BAZALA, Albert (Brno, Češka, 1877 – Zagreb, 1947) (1904–1924, 1927–1943, 1945–1947) 1904. privatni doc., 1909. izv. prof., 1912. red. prof.

BOŠNJAK, Branko (Stojčinovac, 1923 – Zagreb, 1996) (1950–1991) 1950. asist., 1960. doc., 1964. izv. prof., 1970. red. prof.

BURGER, Hotimir (Tržič, Slovenija, 1943 – Zagreb, 2018) (1975–2013) 1975. asist., 1976. doc., 1980. izv. prof., 1986. red. prof., 1997. red prof. u trajnom izboru.

CIPRA, Marijan (Zagreb, 1940 – Zagreb, 2008) (1964–1991) 1964. asist., 1989. doc.

CVJETIČANIN, Veljko (Veliko Vukovje, 1927 – Zagreb, 2001) (1957–1996) 1957. asist., 1966. doc., 1972. izv. prof., 1978. red. prof.

DVORNIKOVIĆ, Vladimir (Severin na Kupi, 1888 – Beograd, Srbija, 1956) (1919–1926) 1919. venia docendi, 1920. suplent, 1925. red. prof.

FILIPOVIĆ, Vladimir (Ludbreg, 1906 – Silba, 1984) (1932–1976) 1932. asist., 1939. doc., 1952. izv. prof., 1957. red. prof.

GRLIĆ, Danko (Gračanica, Bosna i Hercegovina, 1923 – Zagreb, 1984) (1974–1984) 1974. red. prof.

HALER, Albert (Vrgorac, 1883 – Kamnica, Slovenija, 1945) (1943–1945) 1943. red. prof.

KANGRGA, Milan (Zagreb, 1923 – Zagreb, 2008) (1950–1993) 1950. asist., 1962. doc., 1967. izv. prof., 1972. red. prof.

MAKANEC, Julije (Sarajevo, 1904 – Zagreb 1945) (1943–1945) 1943. izv. prof.

MARKOVIĆ, Franjo (Križevci, 1845 – Zagreb, 1914) (1874–1909) 1874. red. prof.

PEJOVIĆ, Danilo (Ludbreg, 1928 – Zagreb, 2007) (1955–1998) 1955. asist., 1961. doc., 1965. izv. prof., 1971. red. prof., 1999. prof. emeritus.

PETROVIĆ, Gajo (Karlovac, 1927 – Zagreb, 1993) (1950–1993) 1950. asist., 1959. doc., 1963. izv. prof., 1969. red. prof.

SUTLIĆ, Vanja (Karlovac, 1925 – Zagreb, 1989) (1949–1953) 1949. asist., 1959. doc., 1962. izv. prof., 1964. red. prof.

ŠKORIĆ, Gordana (Zagreb, 1950 – Zagreb, 2018) (1986–2015) 1986. asist., 2001. doc., 2008. izv. prof.

ŠVOB, Goran (Zagreb, 1947 – Zagreb, 2013) (1971–2012) 1971. asist., 1989. asist., 2001. izv. prof.

TKALČIĆ, Marijan (Kapela, 1896 – Zagreb, 1956) (1949–1956) 1949. predavač, 1950. doc., 1955. izv. prof.

VELJAČIĆ, Čedomil (Zagreb, 1915 – San Francisco, Sjedinjene Američke Države, 1997) (1961–1966) 1961. predavač, 1962. doc.

VRANICKI, Predrag (Benkovac, 1922 – Zagreb, 2002) (1947 – 1976) 1947. asist., 1952. pred., 1954. doc., 1959. izv. prof., 1962. red. prof., 2000. prof. em.

VUK-PAVLOVIĆ, Pavao (Koprivnica, 1894 – Zagreb, 1976) (1929–1941, 1945–1948) 1929. doc., 1958. izv. prof., 1961. red. prof.

d) Ostali

BABEL, Krešimir (Slavonski Brod, 1984) (2012–2016) 2012. znan. novak – asist.

FLEGO, Gvozden (Zagreb, 1946) (1974–2008) 1974. asist., 1984. doc., 1992. izv. prof., 2006. red. prof.

GOLUBOVIĆ, Veselin (Krnješevci, Srbija, 1940) (1986–1995) 1986. znan. suradnik, 1991. viši znan. suradnik.

GREGORIĆ, Pavel (Zagreb, 1972) (2000–2011) 2000. asist., 2003. viši asist., 2006. doc., 2011. izv. prof., 2017. znan. savjetnik.

IVEKOVIĆ, Rada (Zagreb, 1945) (1982–1992) 1982. znan. suradnica, 1984. doc., 1988. izv. prof.

LABUS, Mladen (Zagreb, 1950) (1980–1995) 1980. stručni suradnik, 1986. znan. asist., 1999. znan. savjetnik.

PALMOVIĆ, Marijan (Zagreb, 1963) (1990–1993) 1990. znan. novak., 2001. doc., 2013. izv. prof., 2020. red. prof.

PLANINC, Mladen (Zagreb, 1979) (2004–2014) 2004. asist., 2010. viši asist.

PREMUR, Ksenija (Zagreb, 1962) (1990–1993) 1990. znan. novakinja – mlađa asist.

RADOVANI, Tin (Zagreb, 1962) (1988–1991) 1988. znan. novak, 1990. str. sur.

SESARDIĆ, Neven (Beograd, Srbija, 1949) (1975–1995) 1975. asist., 1979. znan. asist., 1983. doc., 1993. izv. prof., 2006. red. prof.

STAMENKOVIĆ TADIĆ, Barbara (Rijeka, 1982) (2006–2018) 2006. znan. novakinja – asist., 2012. viša asist.

e) Vanjski suradnici

U 150-godišnjoj povijesti Odsjek je imao mnogo vanjskih suradnika, među kojima su neki surađivali s Odsjekom godinama, pa i desetljećima, a neki su bili angažirani u kraćim razdobljima. U nastavku navodimo popis vanjskih suradnika s napomenom da popis zasigurno nije konačan:

Sead Alić, Davor Balić, Erna Banić-Pajnić, Niko Berus, Danijel Bučan, Bruno Ćurko, Jan Defrančeski, Bart Dessein, Mladen Domazet, Marija Dragičević, Ljiljana Filipović, Kristijan Gradečak, Boris Gunjević, Rešid Hafizović, Bernard Harbaš, Ann Heirmann, Dubravko Horvat, Srećko Horvat, Luka Janeš, Boris Kalin, Lidija Knorr, Boris Kožnjak, Tomislav Krznar, Svjetlana Malnar, Ivica Martinović, Mirko Mlakar, Josip Oslić, Željko Pavić, Boško Pešić, Una Popović, Jana Rošker, Vjekoslav Rotkvić, Astrit Salihu, Ljerka Schiffler, Adnan Silajdžić, Ines Skelac, Slobodan Stamatović, Vesna Stanković Pejnović, Matija Mato Škerbić, Danijel Tolvajčić, Joško Žanić…

Administrativno i stručno osoblje Odsjeka za filozofiju

ČUTIĆ, Nada (Zagreb, 1950) (1973–2015) 1974. tajnica Odsjeka za filozofiju.

FIKET, Stjepan (Tuhelj, 1895 – Zagreb, 1981) (1951–1965) 1951. pomoćni službenik.

JAUK, Bojana (Rijeka, 1987) (2019–2021) 2019. tajnica Odsjeka za filozofiju.

KRIŽANIĆ, Zora (Gornja Jelenska, 1911 – Zagreb, 2002) (1955–1973) 1955. knjižničarka i tajnica Odsjeka za filozofiju.

MARTIĆ, David (Zagreb, 1993) (2022–2023) 2022. tajnik Odsjeka za filozofiju.

PURIĆ, Đurđa (Samobor, 1940) (1976–1976) 1976. tajnica Odsjeka za filozofiju.

RADIĆ PETERNAC, Sunčana (Split, 1947 – Zagreb, 2002) (1977–1978) 1977. tajnica Odsjeka za filozofiju.

STIPLOŠEK, Ada (Rijeka, 1914 – s. a., s. l.) (1954–1955) 1954. tajnica Odsjeka za filozofiju.

ŠEGOTA, Darko (Zagreb, 1944) (1973–2008) 1973. knjižničar Odsjeka za filozofiju.

ŠEHIĆ, Elvina (Rijeka, 1983) (2016) 2016. tajnica Odsjeka za filozofiju.