Naziv predmeta: Seminar iz povijesti filozofije

Naziv kolegija: Spor Humboldta i Hegela oko Bhagavadgīte

Nositelj kolegija: dr. sc. Ljudevit Fran Ježić, doc.

Izvoditelji kolegija: dr. sc. Ljudevit Fran Ježić, doc.

ECTS bodovi: 3 ECTS boda

Nastavni jezik: hrvatski

Trajanje kolegija: ljetni semestar akad. god. 2019./2020., 2 sata tjedno

Status kolegija: izborni

Oblik nastave: seminar

Opis kolegija: Seminar se bavi recepcijom staroindijske filozofije, napose brahmanističke, u klasičnoj njemačkoj filozofiji, napose u filozofiji Humboldta i Hegela, a time je u duhu povijesti filozofije i komparativne filozofije posvećen promišljanju povijesnoga dodira, utjecaja i usporedbe staroindijske i klasične njemačke filozofske misli.

Najcjenjeniji te etički i teološki najutjecajniji poslijevedski brahmanistički religijsko-filozofski spjev Bhagavadgīta (“Pjesma Bogovitoga” / „Gospodnja pjesma“) u svojim raznim tekstualnopovijesnim slojevima u sebi obuhvaća filozofije indijskih sustava sāṃkhye, yoge (uključno s karma-yogom!) i vedānte, ali i ranije indoeuropske mitske predodžbe (u najstarijem epskome sloju junačkoga pjesništva) i kasniju pobožnost bhakti, kao i kritike buddhističke filozofije i vedskoga ritualizma.

Što se njemačke filozofije tiče, seminar obuhvaća i razmatra razvoj odnosa njemačkih filozofa prema indijskoj filozofiji, napose Bhagavadgīti, najprije u kontekstu višedesetljetnih njemačkih rasprava oko Spinozine filozofije i panteizma uopće kao navodno ateističkoga i fatalističkoga a opet jedinoga umskoga sustava filozofije (začetih u sporu oko panteizma 1780ih godina između Friedricha Heinricha Jacobija i Mosesa Mendelssohna). U tome kontekstu je Friedrich Schlegel u opisu razvoja „indijskih sustava“ (emanacije, dualizma i panteizma) u spisu O jeziku i mudrosti Indijaca (1808.) odobravao „dualističke“ slojeve Bhagavadgīte (sāṃkhya), a osporavao „panteističke“ (vedānta), pri čem se je mnogo aluzivnih kritika zapravo ticalo Schellingova sustava identiteta (od čega se je Schelling opsežno branio u Filozofijskim raspravama o bitstvu ljudske slobode, 1809.). Glavna tema ovoga seminara ipak obuhvaća rasprave kasnih 1820ih u Berlinu između Humboldta i Hegela koje je omogućio cjelovit prijevod Bhagavadgīte na latinski 1823. (Bhagavadgita, id est Thespesion melos sive almi Crishnae et Arjunae colloquium de rebus divinis, prev. August Wilhelm Schlegel; njegov brat Fr. Schlegel već je preveo njene dijelove na njemački kao dodatak spomenutoj raspravi 1808.). Dok je Wilhelm von Humboldt, oduševljen spjevom, ulagao znatan napor da objedini brojne poruke spjeva iz (povijesnotekstualno gledano) različitih slojeva teksta u izlaganjima pred Akademijom znanosti u Berlinu 30. 6. 1825. i 15. 6. 1826. (objavljeno 1826. pod nazivom O epizodi Mahābhārate poznate pod imenom Bhagavadgīta), dotle je Hegel izrađivao drugo, bitno dopunjeno izdanje svoje Enciklopedije filozofijskih znanosti (¹1817, ²1827., ³1830.). Zatečen Humboldtovim spisom i njegovim implikacijama po svoj filozofijski sustav, Hegel je ostavio po strani rad na Enciklopediji i prionuo – uz uvid u sve glavne tada dostupne izvore o indijskoj filozofiji (napose Colebrookeove članke o klasičnim indijskim filozofskim sustavima) – pisanju recenzije Humboldtova spisa koja će na koncu opsegom premašiti i sam Humboldtov spis! Je li i u kojoj mjeri Hegel nakon upoznavanja Bhagavadgīte smogao snage preinačiti svoje gledište o neznatnu značenju i tek početnu položaju indijske filozofije i uljudbe u povijesti filozofije i čovječanstva? U kojoj su mjeri predstavnici vrhunca klasične njemačke filozofije (Schelling i Hegel) uzeli u obzir i dopustili utjecaj staroindijske filozofije na razvoj filozofije na Zapadu (neosporne u Arthura Schopenauera i njegovih učenika Friedricha Nietzschea i Paula Deussena)? Jesu li zamijetili očite strukturalne podudarnosti Kantove etike dužnosti i karma-yoge („sprege u djelovanju“: djelovanje iz dužnosti bez želje i za kakvom korišću)?

U seminaru će se razmatrati složen odnos njemačkih filozofa spram staroindijske filozofije uopće i njenih posebnih sustava napose.

Uloga kolegija u ukupnom kurikulu: seminar iz povijesti filozofije povezan je s kolegijima iz predmeta Povijest filozofije I-VI koji su posvećeni filozofiji u novome vijeku. Njegovim pohađanjem studenti se osposobljavaju za lakše svladavanje ispitnih obveza iz predmeta Povijest filozofije V-VI, koji se odnosi na filozofiju u razdoblju klasične njemačke filozofije i njemačkoga idealizma, ali također i za lakše svladavanje ispitnih obaveza iz predmeta Indijska filozofija I-II.

Nastavne metode: uvodno profesorsko izlaganje, zajedničko čitanje i tumačenje filozofijskoga teksta, studentsko seminarsko izlaganje na dogovorenu temu i zajednička rasprava povodom toga izlaganja, rasprava na osnovi proučenoga teksta; nastavni materijali najvećim dijelom dostupni studentima preko istoimenoga e-kolegija na Omegi.

Obveze studenata: redovito pohađanje nastave, pripremanje za nastavu čitanjem i proučavanjem dogovorenoga teksta, aktivno sudjelovanje u nastavi tumačenjem pročitanoga teksta i raspravljanjem o njem; uvjet za potpis je seminarsko izlaganje ili seminarski rad na dogovorenu temu.

Način provjere znanja: konzultacije između nastavnika i studenta o temi i izvedbi seminarskoga izlaganja ili rada, praćenje seminarskoga izlaganja ili pregled seminarskoga rada, rasprave u seminaru.

Literatura:

I. Osnovna primarna literatura:

• von Humboldt, Wilhelm, Über die unter dem Namen Bhagavad-Gita bekannte Episode des Mahabharata, Königliche Akademie der Wissenschaften, Berlin, 1826. (pretisak u W. von Humboldt, Gesammlte Schriften, sv. 5, B. Behr, Berlin, 1906., str. 190-232; hrvatski prijevod u izvatcima u posebnim skriptima Lj. F. Ježića za ovaj seminar).
• Hegel, Georg Wilhelm Friedrich, „Über die unter dem Namen Bhagavad-Gita bekannte Episode des Mahabharata von Wilhelm von Humboldt“, u: Georg Wilhelm Friedrich Hegel’s Werke, sv. 16, Vermischte Schriften, sv. 1, Duncker & Humblot, Berlin, 1834. (engleski prijevod u Rathore & Mahapatra, 2017., v. dolje).
• Hegel, G. W. F., Enciklopedija filozofijskih znanosti (prev. V. Sonnenfeld), Veselin Masleša / Svjetlost, Sarajevo, 1987. (napose § 573 gdje je izravno vidljiv odraz Hegelova čitanja Humboldta i Bhagavadgīte u Schlegelovu latinskome prijevodu).

II. Dopunska primarna literatura:

• Mahābhārata (zamislili, izabrali i preveli s engleskoga Goran Andrijašević i Slobodan Vlaisavljević; sa sanskrtskim izvornikom usporedio, izradio konkordanciju s engleskim prijevodom i kritičkim izdanjem sanskrtskoga teksta po pjevanjima, sastavio predgovor, bilješke i kazalo uz bilješke Mislav Ježić), August Cesarec, Zagreb, 1989. (Bhagavadgīta skraćeno i prozno: VI 23-40, tj. str. 280-293).
• Bhagavad-Gita (priredio, preveo, komentirao, intertekstualnu studiju napisao, bibliografiju sastavio te indekse pojmova, izraza i imena dodao Goran Kardaš), Demetra, Zagreb, 2006.
• Radhakrishnan, Sarvepalli, The Bhagavadgita with an Introductory Essay, Sanskrit Text, English Translation and Notes, George Allen & Unwin Ltd., London, 1948.
• Jacobi, Friedrich Heinrich, O Spinozinu nauku u pismima gospodinu Mosesu Mendelssohnu (prev. D. Domić), Demetra, Zagreb, 2013.
• Schlegel, Friedrich, Ueber die Sprache und Weisheit der Indier, Mohr & Zimmer, Heidelberg, 1808.
• Bhagavadgita, id est Thespesion melos sive almi Crishnae et Arjunae colloquium de rebus divinis (prev. na lat. August Wilhelm Schlegel, doradio za 2. izdanje Ch. Lassen), Eduard Weber, Bonn, ²
• von Humboldt, Wilhelm, Ueber die Bhagavad Gita. Mit Bezug auf die Beurtheilung der Schlegelschen Ausgabe im Pariser Asiatischen Journal, 1825., u: W. von Humboldt, Gesammelte Schriften, sv. 5, B. Behr, Berlin, 1906., str. 158-189.
• Colebrooke, Henry Thomas, „Observations on the Sect of Jains“, Asiatic Researches, sv. 9 (1809.), str. 287-322 (pretisak u: Colebrooke, H. T., Essays on the Religion and Philosophy of the Hindus. A New Edition (ur. Williams i Norgate), B. Dupart, Paris, 1858., str. 280-301)
• Colebrooke, H. Th., „On the philosophy of the Hindus“, Transactions of the Royal Asiatic Society of Great Britain and Ireland, sv. 1 (1824.), str. 19-42, 92-118 (pretisak u: Colebrooke, H. T., Essays on the Religion and Philosophy of the Hindus. A New Edition (ur. Williams i Norgate), B. Dupart, Paris, 1858., str. 143-187).
• Hegel, G. V. F., Istorija filozofije I (prev. Nikola Popović), Kultura, Beograd, 1962. (poglavlje „Istočnjačka filozofija“).
• Hegel, G. W. F., Predavanja o filozofiji religije (prev. K. Miladinov), Breza, Zagreb, 2009.
• Hegel, G. W. F., Filozofija povijesti (prev. V. Sonnenfeld), Naprijed, Zagreb, 1966. / Jesenski i Turk, Zagreb, 2017.
• Schelling, F. W. J., Philosophie der Mythologie, u: Sämtliche Werke, odj. 2, sv. 2, Cotta, Stuttgart & Augsburg, 1857. (Berlinska predavanja iz 1842., napose br. 20-22 za indijsku mitologiju i filozofiju).
• Deussen, Paul, Allgemeine Geschichte der Philosophie mit besonderer Berücksichtigung der Religionen (7 svezaka: 3 za indijsku filozofiju i 4 za europsku), Brockhaus, Leipzig, 1894.-1917.

III. Sekundarna literatura (izbor):

• Herling, Bradley, The German Gīta: the Reception of Hindu Religious Texts within German Romanticism (1790-1830), ProQuest Information and Learning Company, 2004.
• Rathore, Aakash Singh, & Mahapatra, Rimina, Hegel’s India. Reinterpretation with Texts, Oxford University Press, 2017.
• Ježić, Mislav, „Pobjeda ratom (vijaya) ili pobjeda pravdom (dhammavijaya)? O etici kategoričkoga imperativa u indijskoj buddhističkoj i brahmanističkoj predaji i na Zapadu“, u: Ježić, Mislav, Hellada i Indija, Hrvatsko filozofsko društvo i Školska knjiga, Zagreb, 2016., str. 175-214.
• Ježić, Mislav, „The Bhagavadgītā. Indian commentaries, Western reception, and the history of research“, Companion to Hinduism (ur. Gavin Flood), Blackwell, 2020. (u pripremi za tisak).